Sunday, March 29, 2015

NOVI EP: NASTROM - Cornerghosts (PMK Records, 2015)

Upravo je objavljeno novo EP izdanje industrial doom rock projekta NASTROM pod nazivom Cornerghosts. Sadrži 4 nove pesme, kao i ambijentalni remiks instrumentalne numere Deliblato Sandstorm.

Osim digitalnog izdanja, realizovan je i ograničen tiraž CD-a u saradnji PMK Records i Black Syrup Recordings.

Nizak štim basa, udaljena gitarska lava, repeticija ritam mašine i minimalistički stihovi na teme duhova sa ćoška, ruševina i napuštenih mesta...

Izdanje se može poslušati ovde:
nastrom.bandcamp.com

...ili preuzeti za "name your price":
pmkrecords.bandcamp.com/album/cornerghosts

Video za naslovnu numeru 'Cornerghosts':
https://www.youtube.com/watch?v=Pk8_wR068s0


Nastrom FB:
www.facebook.com/NastromKrautdoom

Sunday, March 22, 2015

KONCERT: Ramomci (JVP, 21. 03. 2015)

Svima je već dobro poznat moj stav prema tribute bendovima i bendovima koji sav svoj koncertni repertoar grade na obradama. Najveći broj tih bendova - bar onih koji zalaze u naše krajeve - je fokusiran na praznoglavi pop rock, hard rock i ex-YU rock, a repertoar im u bar 70-80 procenata podrazumeva jedne te iste pesme. Dakle, većina tih bendova su po meni jedna izuzetno dosadna pojava i odavno sam prestao ne samo da ih pominjem u izveštajima sa svirki, već sam prestao i da idem na dešavanja gde su takvi bendovi zastupljeni. Ali, postoji ipak u toj gomili par zanimljivih pojava. Na primer, meni je fascinantna grupa Rain Dogs, koja je u potpunosti fokusirana na muziku Toma Waitsa, pri čemu osim muzike, Rain Dogs gledaju da ispoštuju i ceo stil ovog poznatog muzičara (npr. pevač ove grupe peva, izgleda i ponaša se poput Toma Waitsa). Od tribute bendova nisu loši ni crepajački Tribute to Grateful Dead koji svira ponedeljkom u Banat Blues Cafeu. Znači da i u oblasti tribute bendova postoji dosta prostora da se formira grupa koja bi imala i integritet i upečatljivost, problem je u tome što se velika većina tribute bendova ipak radije orijentiše prema zabavljanju raje, pri čemu u želji da nas oduševe svojim sviračkim umećem postaju toliko slični originalu da je zapravo to što sviraju ono isto što se može čuti i sa CD-a, pa čemu onda zamlaćivanje sa bendom na bini?

Još jedna od onih zanimljivijih tribute grupa je i grupa Ramomci. Beogradski Ramomci su zapravo supergrupa koja je posvećena sviranju obrada pesama grupe Ramones. Ovaj noviji tribute bend čine muzičari koji su se već dokazali u bendovima Repetitor, ŽeneKese, Stuttgart Online, Threesome i Nežni Dalibor. Osnivanje i početak njihovog rada se poklapa sa godinom u kojoj se proslavljalo četrdeset godina od izlaska prvog albuma grupe Ramones. Sličnost Ramomaka sa Ramonsima nije vizuelna, pevač grupe - Boris Vlastelica je iz Repetitora - jedini malčice liči na Joeya Ramonea (zapravo više liči na Farisa Badwana iz Horrorsa). Osim toga, ni instrumenti im nisu slični, basista ne svira na Precisionu, dok gitarista (momak iz grupe Threesome) svira na Telekasteru a ne Mosrajtu. Dakle odmah po izlasku na binu je bilo jasno da Ramomcima nije bitan image koliko sama muzika njujorških punk rock pionira. U JVP smo došli oko pola jednanaest (koncert je najavljen za 22h) ali je svirka kasnia dobra dva sata (oko 23h smo prisustvovali i tonskoj probi) tako da smo imali dosta vremena za pivo i posmatranje publike - čekiranje ko je sve došao da ispoštuje muziku grupe Ramones u Kovačici (iskren da budem, bilo je dosta ljudi za koje ne bih rekao da znaju a kamo li vole ovu grupu, a sa druge strane masa tobožnjih kovačičkih pankera je iskulirala ovaj koncert).

Na bučnoj tonskoj probi se bend zagrevao uz Rockaway Beach i We're a Happy Family a sam koncert je počeo muzikom iz filma  The Good, The Bad and The Ugly, što su i sami Ramonsi koristili na svojim koncertima (npr. poslušajte album Loco Live). Bilo je petnaestak minuta posle ponoći kada su mladi Beograđani krenuli da praše. Repertoar je bio sledeći: Teenage Lobotomy, Suzy is a Headbanger, I Believe in Miracles, 53rd and 3rd, Glad to See You Go, Loudmoth, California Sun, KKK Took my Baby Away, I Love Her So, Havana Affair, Sheena is a Punk Rocker, I Wanna be Well (zeznuli malo pred kraj), Pinhead, Commando, Bonzo Goes to Bitburg, Here Today, I Just Wanna Have Something To Do, Outsider, I Wanna Live, Warthog (ovu naravno peva basista, ali ne i bubnjar, bar ja nisam primetio, a imao je mikrofon spremljen. Za to vreme, pevač je imao vremena za pauzu i rakiju), Beat on The Brat, We Want the Airwaves, Blitzkrieg Bop, Rockaway Beach (malo izleteli), Listen to My Heart, Danny Says i Now I Wanna Sniff some Glue. Bilo je to oko sedamdeset minuta svirke. Inače, Ramomci se nisu često obraćali publici, tek poneko Ďakujem (Hvala, na slovačkom), i Všetko OK? (Da li je sve OK?, na slovačkom). 

Bend izlazi na bis i svira još i Chinese Rocks, We're a Happy Family (tu u lokal ulazi neki pas - neko je doveo zlatnog retrivera ili je to bio labrador, ne razlikujem dobro pse - sav veseo i željan igre sa ljudima, uopšte nije bio uplašen od buke sa bine, bila je to zaista veoma simpatična scena pred kraj svirke), Cretin Hop, I Wanna Be Sedated, Pet Sematary i Today Your Love, Tomorrow World


Koncert je završen oko 01: 40. Dakle bio je to kratak ali veoma efektan nastup grupe Ramomci, svakako dovoljan da svakom pravom fanu Ramones preporuči ovaj bend. Nikako nemojte propustiti njihove buduće nastupe ...

Sunday, March 08, 2015

KONCERT: Iné Kafe u Beogradu (07.03.2015)

U sklopu turneje kojom proslavljaju 20 godina postojanja, slovačka punk rock grupa Iné Kafe je posetila i Srbiju. Prva svirka je bila 06. 03. 2015. u Bačkom Petrovcu (klub Vrbara) dok je druga bila u Beogradu (klub Klubić Doma omladine). Bila su dva razloga da Ine Kafe odvoje dva datuma za Srbiju. Kao što verovatno znate, u Srbiji su Slovaci relativno brojna manjina (sa 52,750 pripadnika je šesta po veličini) i locirani su širom Vojvodine (najveća slovačka mesta su Bački Petrovac, Kovačica, Stara Pazova, Padina ...). Drugi razlog je taj, što je poznati pančevački organizator punk rock koncerata i lokalna legenda Živan Pujić Jimmy (poznat po filmu  Živan pravi pank festival) veliki fan ove grupe i lični poznanik sa liderom benda Vratkom. 

Inače, grupa Iné Kafe je osnovana 1995. godine. Pevač, gitarista i kompozitor muzike i pisac tekstova je Vratko Rohon. Za vreme prve dve godine bend snima dva demo snimka Kachny i Situacia. Svoj prvi album izdaju 1998. godine pod nazivom  Vitaj!  u svojoj izdavačkoj kući Shotgun records. Ovaj album doživljava uspeh kod pank publike, prodaju 5.000 primeraka i bend počinje da održava koncerte. 1999. godine izdaju svoj drugi studijski album Cumil koji izlazi pod svetskim brendom Universal Music i bend krece na svoju drugu turneju. Prodaja ovog albuma dostiže tiraž od 20.000 primeraka. Naredne godine bend izdaje do sada najprodavaniji album  Je tu niekto?  sa kojeg je prodato više od 30.000 primeraka. Godinu dana kasnije sledi album  Príbeh  a 2003. godine album Bez udania dôvodu. Ovi albumi izlaze pod brendom Warner music. Bend i dalje aktivno svira a 2005. godine odsvirao je svoj 1.000. koncert. 2006. godine bend prestaje sa sviranjem ali na osnovu velikog pritiska sa strane publike 2011. godine najavljuju svoj povratak. Neki koncerti „Comeback tour“ su rasprodati za nekoliko sati. Naredne godine izlazi, po redu vec šesti studijski album Právo na štastie, ponovo za Universal music. Bend i dalje održava koncerte. Tokom ovog perioda bend snima svoj sedmi studijski album a za 2015. godinu priprema veliku evropsku turneju povodom 20. godišnjice osnivanja benda. Novi album će biti izdat za njihov „Shotgun records“. Za vreme svog postojanja bend je odsvirao preko 1.300 koncerata u zemljama poput Slovacke, Ceške, Ukrajine, Poljske, Nemačke, Velike Britanije i SAD.

Veče u klubu Klubić (inače, to da će koncert biti u Klubiću sam saznao tek kada sam došao u Dom omladine) je počelo oko pola devet i to projekcijom filma Živan pravi pank festival (Ognjen Glavonić, 2014). Ulaznica za koncert je bila 500 dinara a na ulazu ste mogli da kupite i novi CD Ine Kafea. Nažalost, pivo je bilo malo skuplje (200 dinara) ali je bar bilo u limenkama. Dok sam stajao za šankom, imao sam vremena da mi Živan prepriča utiske sa jučerašnjeg koncerta u Bačkom Petrovcu (prodato 200 karata, bio je veoma loš zvuk u klubu) i da saznam da od najavljenih bendova ni Zbogom Brus Li ni Gavrilo Princip neće nastupiti na beogradskom koncertu jer nije bilo para da im se plati za njihov nastup. Bila je to dobra odluka jer je u Klubić ove večeri došlo tek nekih pedesetak ljudi, najviše naravno Slovaka mesta koja gravitiraju Beogradu (Kovačica, Padina, Vojlovica, Boljevci i Stara Pazova), dakle ne bi bilo šanse da se skupi para za ova dva benda (ni za putni trošak a kamo li neki honorar). 

Posle filma, prvi su nastupili Zemljotres iz Aradca (još jedno slovačko mesto, nalazi se kod Zrenjanina) a nakon njih Cepeni Ćunci iz Ladovice (to vam je kod Vlasotinaca). Pankeri Cepeni Ćunci su najverovatnije duže putovali od svoje Ladovice nego Ine Kafe iz Bratislave, ali su svoj nastup odradili sasvim solidno. Imali su neke probleme sa štimovanjem gitare ali su ipak dobro predstavili svoj rad i lepo iskoristili priliku da se pokažu u glavnom gradu. Svirali su pesme Intro, Beer Bong, Ne otpisuj me nikad, Šabane Šabane, Duhovi ulice, Zauvek bez vas, Nemoj sad da pričaš mi, Grafitti i Sećanja (koja je čini mi se prepev pesme Olympia WA od Rancida). Pevač je celo vreme imao naočare pa je ostavljao taj neki štreberski utisak, ali je njihov koncert i tako bio sasvim ubedljiv a pesme veoma dobre. 

Oko 23h je bilo vreme za Iné Kafe. Pošto je bend doneo samo instrumente i mikrofone, nije puno trajalo dok su se smestili i namestili svoj zvuk (između je išla muzika, najviše grupa Datum Vyroby). Trio u sastavu Vratko Rohoň (gitara i glas), Roman "Hulo" Hulín (basista i prateći vokali), Jozef "Dodo" Praženec (bubnjevi i prateći vokali) je bio veoma ekspeditivan - bez puno priče tokom svirke, ređale su se pesme - za fanove, sve sami hitovi. Koncert je počeo pesmama Čiernobiela, Právo na šťastie, Kto na to príde, Uspešne zapojení, 30. február, Velkou palicou, Telefonné číslo i Špinavé objatie. Malobrojna publika je znala veliku većinu pesama i verujem da je Vratku bilo veoma lepo iskustvo, videti kako ljudi iz Srbije pevaju njegove strofe i refrene ... Inače, za razliku od Vratka koji je poslovno vezan za Srbiju (šef u njegovoj avio kompaniji - gde Vratko radi kao pilot -  je Srbin iz Užica) - Slovaci iz matične države veoma malo znaju o svojim sunarodnicima u Srbiji. To se naročito primećivalo pre dvadesetak godine kada su ljudi odavde počeli da masovnije odlaze u Slovačku radi studija ili posla, pa je tamošnjim ljudima bilo neverovatno da u Srbiji tj. Jugoslaviji postoje Slovaci.

Koncert je nastavljen pesmama Nezáujem, Ani minútu, Spomienka na budúcnosť, Prečo je to tak, Biely hotel i Kašovité jedlá da bi glavni deo svog beogradskog nastupa Iné Kafe završili pesmom D´akujeme vám. Publika je naravno gromogalsnim aplauzom i skandiranjem pozvala bend nazad na binu. Vratko i momci su se naravno ponovo pojavili na sceni da bi se grupno fotografisali zajedno sa publikom i da bi nas počastili sa još dve numere - pesmama Vianoce i Ráno (koja je njihov najveći hit). Time je završen koncert, ali je potom usledilo i treće poluvreme u vidu izlaska članova benda među publiku radi upoznavanja i slikanja sa fanovima. Taj deo sam preskočio jer mi se išlo napolje iz zadimljene sale na svež vazduh a bio sam već i pomalo gladan.

Tu sam shvatio kolika je sreća što ona dva benda nisu nastupili, jer sam u tom momentu shvatio koliko sam umoran i koliko mi se ide kući. U neka minula vremena bi nam ostajalo još nekoliko sati čekanja i smrzavanja do prvog prevoza, ali ove večeri smo nas desetoro iz Kovačice išli kombijem pa sam nešto malo posle dva već bio u krevetu. Ima tome već dosta vremena otkad znam za Iné Kafe i drago mi je što sam konačno imao prilika i da ih vidim uživo. Nadam se da će ova stvirka otvoriti vrata i za mnoge druge bendove iz Slovačke koji bi baš kao i Iné Kafe (a pre njih i Dátum Výroby, dvaput) mogli da dođu i nastupe kod nas!