Tuesday, July 12, 2016

POETSKO VEČE: Letnje večeri poezije i filma, Čarls Bukovski (Kovačica, 09. 07. 2016)

Kao klinac nisam ima neki poseban odnos prema beletristici.  Najviše sam u detinjstvu čitao stripove, slušao muziku i gledao filmaove.  Pokušavao sam kao mali par puta da pročitam neku knjigu, ali nikada nisam odmakao dalje od prvog pasusa prve strane. Onda je došla školska lektira i tu sam ipak morao da pročitam jedan dobar deo one obavezne lektire, ali to je samo probudilo neki otpor prema knjigama. Ništa gore od toga kada ti neko nešto nametne, čak uz obavezu da to trebalo da ti se dopadne. Uprkos tome, školska lektira me je terala da posećujem biblioteku i da bi prevazišao taj otpor prema knjigama počeo sam da uzimam i naslove nevezane za lektiru, neke čak ni za moj uzrast. Tu sam zaista puno svaštario i prolazio kroz svakakve faze. A onda se nešto promenilo. Sećam se da je u pitanju bila treća godina gimnazije kada sam se ozbiljno zainteresovao za knjige. Moji vršnjaci su često pričali o knjigama i uvek sam imao ljude oko mene koji su mi preporucivali knjige, ali ne znam tačno šta je iz mase imena i gomile knjiga - od kojih me većina apsolutno nisu zanimale - izdvojilo baš Bukovskog i baš knjigu Žene. Biće da je u pitanju bio zakasneli pubertet i budenje hormona, šta li? Ali dao sam mu šansu ...

I od tada ne prođe nedelja a da ne uzmem u ruke bar jednu knjigu. Bukovski je vodio ka Hemnigveju, prema Selinu, pa prema Mileru, Kerouak se tu podrazumevao i tako je sve išlo nekim svojim - vankurikularnim - tokom. Tek preko romana Niko i ništa u Parizu i Londonu upoznajem Orvela, a preko knjige Putovanje na kraj noći Selin postaje jedan od mojih omiljenih pisaca ...  Dakle, Bukovski je kriv za moju ljubav prema čitanju, ali ko je Čarls Bukovski?

Čarls Bukovski (1920. kao Hajnrih Karl - Henri čarls - Bukovski Mlađi) Iako je rođen u Andernahu, u Nemackoj, njegova se porodica vec 1922. preselila u Los Anđeles. Njegovo detinjstvo obeležava velika ekonomska kriza koja je zahvatila SAD izmedu dva svetska rata. Pored opšte bede i nemaštine, lice mladog Bukovskog uništavaju adolescentske akne (Acne vulgaris) koje mu ostavljaju trajne ožiljke i koje od njega čine otpadnika od društva vršnjaka. Svoje teško detinjstvo i mučno odrastanje Bukovski je opisao u knjizi Bludni sin. Kao srednjoškolac Bukovski je usamljen i izolovan od svojih vršnjaka. Okrece se čitanju knjiga. Najviše čita Hemingveja, Sinklera i Lorensa. Bukovski dosta rano pokazuje sklonost ka  alkoholu ali i otkriva svoj talenat za pisanje. Prvu kratku pricu je napisao o letackom asu iz prvog svetskog rata Manfredu von Rikthofenu tj. Crvenom baronu. Upisuje koledž, smer novinarstvo, ali ga već 1941. napušta. Iste godine odlazi od kuće, posvećuje se pisanju kratkih priča, piću i beskonačnom nizu poslova. Kada je već bio na ivici da batali pisanje, 1944. godine časopis Stori objavljuje njegovu prvu kratku priču. 

Ipak, ovo je samo jedan objavljen rad u moru odbijenih. Bukovski se zapošljava kao poštar. Alkoholisanje i druženje sa pogrešnim ženama se nastavlja i 1955. godine Bukovski biva hospitalizovan zbog ozbiljnog unutrašnjeg krvarenja u želucu izazvanog neprekidnim opijanjem. Lekari mu je govore da bi mu sledeće piće moglo biti i poslednje. Počinje da piše poeziju. Tri godine kasnije se razvodi a 1959. objavljuje svoju prvu zbirku poezije Cvet, pesnica i zverski urlik. Bukovski ulazi u krug kalifornijskih bitnika i proto-hipika i počinje da za tada tiražne underground časopise piše svoje Zabeleške matorog pokvarenjaka.



Dvanaest godina rada na razvrstavanju pošte Bukovski pretače u svoj roman Post Office. Ovo je inače bio prvi roman Čarlsa Bukovskog koji se tada vec približavao šestoj deceniji svog života. Post Office napisan je za samo 19 dana. Ovaj roman izlazi 1971. i Bukovski u svojoj pedesetoj godini života započinje život svetski poznatog i priznatog pisca. Pošto nikada nije postao deo glavnog toka u literaturi druge polovine dvadesetog veka, Bukovski je ostao tu negde između kulta i undergrounda. Ipak u Evropi je imao određenu popularnost a i u bivšoj Jugoslaviji je objavljivan sa solidnim uspehom (Edicija Džepna knjiga,  August Cesarec, Zagreb). Devedesetih Bukovskog je u Srbiji najveći broj ljudi mogao da upozna preko izdavačkih poduhvata kuće LOM ali i preko filma Barfly koji je snimljen 1987. godine sa Mikijem Rurkom i Fej Danavej u glavnim ulogama. Najpoznatija dela Čarlsa Bukovskog kod nas su romani Post Office, Bludni sin i Žene. U pitanju su poluautobiografska dela u kojima Bukovski opisuje svoje odrastanje, razne i svakojake poslove koje je obavljao da preživi, kao i turbulentne odnose sa nekoliko žena. U skoro svim njegovim romanima Čarlsov alterego je Henri Henk Činaski. Ako ikada krenete da čitate Bukovskog – krenite od tih knjiga. Sve ili skoro sve što je Bukovski napisao je prevedeno na srpski jezik. Njegove knjige u Srbiji (i bližem regionu) možete naći zahvaljujući predanom prevodilačkom i izdavačkom radu Flavija Rigonata i njegove izdavačke kuće LOM.

U organizaciji KOKRAMA a za ljubitelje poezije i filma, ovog leta su organizovane večeri poezije i filma. Prvo poetsko veče je posvećeno ljubiteljima Čarlsa Bukovskog. Hepening je počeo oko 21h i dvadesetak posetilaca je imalo priliku da u opuštenoj atmosferi u prostorijama KOKRAM-a, na spratu Doma kulture, saslušaju zanimljivosti iz biografije ovog pisca, uživaju u živom čitanju poezije i gledanju video snimaka intervjua sa Bukovskim. Mnogobrojne pesme Bukovskog, iz svih perioda njegovog stvaralaštva, čitali su članovi ansambla KOKRAM Danka Svetlikova, Miroslav Sabo, Jan Hrćan, Andrea Karas, Velimir Branković, ... Zanimljivi kuriozitet je bio i taj što su pesme čitane na srpskom, slovačkom i engleskom jeziku. Inače, stariji Kovačičani će se setiti sličnih poetskih večeri, krajem devedesetih u istoj ovoj prostoriji (tada je to bila bivša Galerija naivne umetnosti, pa se posle u nju uselila RTV OK).  Ja sam bio na dve i sećam se da se recitovala poezija raznih autora (zanimljivo da je i tada Bukovski bio zastupljen), svirala akustična muzika, ... Ti hepeninzi su bili mnogo bolje posećeni i za to doba su bili veoma uspešni jer je jedna od tih priredbi posle gostovala i u Novom Sadu (u Kulturnom centru ako se ne varam).

Posle poetskog dela programa pušten je film Barska mušica (Barfly /1987/ r.:Barbet Schroeder). Letnje večeri poezije i filma u organizaciji KOKRAMA se nastavljaju. Slede: Tom Vejts (23. 07.), Edgar Alan Po (06. 08.) i na kraju Vilijam Blejk (20. 08.). Svratite!

0 Comments:

Post a Comment

<< Home