Sunday, February 23, 2014

KONCERT: Obojeni Program u Pančevu (22. 02. 2014.)

Najtrajnija a samim tim i najuverljivija inkarnacija srpskog nezavisnog i alternativnog rock zvuka je novosadska grupa Obojeni Program. Bend funkcioniše pod vođstvom Branislava Babića Kebre od 1980. godine, što je izuzetno zanimljiva činjenica s obzirom da bi to trebalo da ih svrsta uz jugoslovenske legende post punka kao što su EKV i Disciplinu Kičme a u stvari oni su prvi album objavili tek 1990. a zasluženu afirmaciju kroz (rečeno veoma uslovno) širu popularnost su stekli tek polovinom devedesetih. Dakle i po merilima ondašnjih alternativnih bendova, Obojeni Program su bili (još dublja) alternativa. No kao što rekoh, devedesetih su ipak izašli na svetlost dana i koncertni album iz 1992. Prijatelju kočnice ti ne rade baš sve je nešto što mi još uvek ostaje svetla referetna tačka za domaći alternativni rock koji je na svetskom nivou ali i dodaje nešto neponovljivo svoje i ovdašnje.



Iako je bilo prijatno, toplo prolećno vreme, tog dana je ceo dan bilo oblačno i prilično tmurno vreme. Uveče, pred sam polazak na koncert počela je i neka dosadna kiša pa je Pančevo više ličio na London nego na grad u vetrovitom južnom Banatu. Samo smo čekali da nas opkoli gusta magla i utisak bi bio kompletan. Bilo kako bilo, sumorno vreme, kiša, industrijsko zagađenje - perfektno za veče alternativnog rock zvuka! Nova i lepo sređena (i još uvek održavana) dvorana - Doma omladine Pančevo - Apolo pokazala se prikladnim mestom da primi tih par stotinjak fanova bendova Stray Dogg i Obojeni Program.














 Iako je najavljen za 21:00, koncert je zapravo počeo tek oko 22:30. Predgrupa je ove večeri mladi beogradski bend Stray Dogg za koji se može reći da predstavlja otelotvorenje onoga što bi amerikanci nazvali mellow (blag, emotivan ali ležeran) zvuk. Na tragu Neil Younga, ova šestorka svira muziku koja ove večeri možda nije predstavljala najsrećniji izbor. Ređale su se prilično duge pesme, bazirane  na akustičnoj gitari, usnoj harmonici i opuštenoj svirci koja se razrađuje i razrađuje ali nikako da uzleti. Pohvalio bih rad solo gitariste koji je svojim soničnim teksturama ipak unosio pomalo buke i nemira u zaista presumoran zvuk grupe. Ako svemu dodamo i činjenicu da bend u svojoj postavi ima i klavijature i violinu i ženski prateći vokal - dobijemo miks koji najverovatnije treba držati u sigurnim okvirima kućnog, setno-kontemplativnog preslušavanja. Stray Dogg su: Dušan Strajnić (vokal, ritam gitara, usna harmonika), Marko Ignjatović (solo gitara), Jelena Damjanović (klavir), Ana Janković (violina, prateći vokal), Vladimir Milićević (bas gitara) i Relja Ilić (bubnjevi). Inače, koliko Stray Dogg vole Neil Younga govori i činjenica da su obe obrade koje su na svom 40-minutnom nastupu svirali bile od Neila Younga (Cortez The Killer i jedna numera sa Dead Man Walking soundtracka).


Obojeni Program izlaze na binu u 23:30 i svoj nastup otvaraju pesmom Vi ste ljudi (tako mali, vama uvek nešto fali), bez mnogo priče sledi Želim svaki dan biti radostan i Dejvi. Na bini je najnovija postava grupe u sastavu Branislav Babić "Kebra", basista Ljubomir Pejić "Ljuba" (ex Vrisak Generacije), drugi basista Ilija Vlaisavljević "Bebec" (ex Boye), bubnjar Vladimir Cinkocki "Cina" (ex GBB, Goblini) i nažalost meni nepoznati gitarista. Inače, posle perioda eksperimentisanja sa elektronskim zvukom (prepoznatljiv na velikom hit singlu Kad se neko nečem dobrom nada), Obojeni program se vraćaju na bazični sirovi rock zvuk sa daljim eksperimentom u vidu dve bas gitare (jedna funkcioniše kao ritam, druga kao solo gitara poput kojine u Disciplini Kičme).


Kebra je dobro raspoložen, mislim da sada izgleda baš onako kako je najverovatnije izgledao i onda kada se prvi put popeo na binu, glas mu je solidan i vidi se da uživa u ovome što bend danas radi. Takođe, iako je nosio svesku sa tekstovima, vidi se da je ona tu samo da bi nešto držao u ruci i Kebra najčešće nije ni pogledao u nju ... Usledile su pesme O da li, Prijatelju kočnice ti ne rade baš sve, Mene to ne zanima i Samo da ti kažem. Dakle efektan miks starog i novog, pretvoren u jednu ujednačenu i uverljivu celinu. Pored moćnog i bučnog zvučnog zida, skoro ceo bend (osim gitariste) je odrađivao i prateće vokale što je za zvuk grupe uvek bio bitan faktor i sastojak. Nakon navedenih idu Problem ne postoji, Kako ja to ne primećujem, Obećaj mi molim te i sjajna Najbolji prijatelj, kada Kebra baca stalak iza koga se dosad skrivao i uzima mikrofon u ruke. Najbolji deo koncerta obuhvata pesme Da li smo naučili živeti u kapsuli, Kako to misliš mi?, Kad bi malo mozak stao, Filadelfija i ABCD avioni. Bend za sam kraj su svira pesme Kad se neko nečem dobrom nada (bez prepoznatljivog gitarskog rifa koji ČINI pesmu i čudno nadograđena na pesmu ABCD avioni, nažalost nije ostavila željeni efekat) i Nebo plavo je. Koncert je završen oko 00:45.

Obojeni program se često upoređuju sa britanskom grupom The Fall, što zaista ima smisla - jer obe grupe traju decenijama, uvek su na okrajku popularnosti (dakle nikad potpuno van fokusa publike), uvek su veoma nezavisne, uvek su zastrašujuće beskompromisne i kontinuirano su u razvoju i kreativnim promenama (koje su često na štetu šire popularnosti i veće zarade). Takođe, obe grupe počivaju na jednoj jakoj, veoma upečatljivoj i ekscentričnoj ličnosti koja svojim pevanjem daje dušu i brend (prepoznatljivost, da iz kilometra znate o kome se radi) a svojim hrabrim nastupom i stavom kredibilitet i trajanje. Obojeni Program su tu već trideset godina ali ni sada nije kasno da vam neki od njenih novih albuma bude prvi! I nemojte ih propustiti kada god dođu kod vas u grad ...












 PS

Inače, dan koncerta je bio i dan zatvaranja izložbe Kebrinih likovnih radova u dvorani Apolo. Izložba je obuhvatila velike printove zanimljivih likovnih radova koje je Kebra stvarao u kompjuterskom programu Paint.