Saturday, September 19, 2009

KONCERT: The Fall u Beogradu

Jelen Pivo Festival
SKC Beograd
18. 09. 2009.

Jedva sam dočekao ovaj dan! Iz Kovačice sam krenuo nešto pre sedam uveče. U Beogradu sam bio oko pola devet...
Stigao sam na festival nešto malo pre nego što su Kanda Kodža i Nebojša izašli na binu, nešto posle 21:00h. KKN danas zvuče mnogo drugačije nego pre desetak godina kada sam ih redovnije slusao i viđao uživo. Moram priznati da mi se sada jos više svidjaju! U pitanju je prilično energičnija svirka i gitarska muzika. Svirali su pretežno pesme sa albuma Prekidi stvarnosti: Najsvetliji dan, Ton po ton, Kad oživimo, Polako ... Sa albuma Igračka plačka pesmu Stastopojo. I, odjednom, kraj! Iako smo svi hteli bar još onoliko koliko su odsvirali, nastup KKN se završio vec u 22:10h.
Oko 22:30h su sa bine najavili projekciju filma Brankice Draskovic o grupi Boye u Living Room-u. Zvuči zanimljivo, potražiću...
Jon Spencer and Heavy Trash su na scenu izašli oko pola jedanaest. Jon Spencer na vokalima i akustičnoj gitari koja se tokom glasne i prilično energične rokabili-punk-garaž-rok svirke jedva čula. Heavy Trash čine Matt Verta-Ray na električnoj gitari i vokalima. Simon Chardiet za kontrabasom. Sam Baker za bubnjevima. Od početka pa do kraja njihovog sjajnog i zapaljivog, ali i tragično prekratkog nastupa, Spencer je imao odličan odnos sa publikom. Počastili su nas repertoarom koji je uključivao pesme kao što su Say YEAH, In my heart, Kissy baby, Good man (otpevao gitarista Matt Verta-Ray.) Bumblebee, Nervous, i Dark Hair'd Rider. Svoj nastup su završili tako što je Jon uhvatio svog bubnjara Sema Bejkera pod ruku i bukvalno ga odveo sa bine. Nastup grupe je zaista bio zadivljujući! Albume potražiti, koncerte ne propuštati!
Zvezde večeri grupa The Fall na binu izlaze nešto pre ponoći, pa je pauza između bendova trajala zaista predugo. Pre nego što je bend izašao na binu na zid je lepljen natpis The Fall Unseen Knowledge, što je za publiku koja se već dosađivala, bila prilična atrakcija. Natpis se ubrzo odlepio pa su ga ponovo lepili i sve je trajalo zaista predugo! Ali onda konačno iz bekstejdža puštaju traku sa uvodnim snimkom (Pander, panda, panzer). Na binu, praćeni velikim oduševljenjem publike, izlaze: Pete Greenway, čovek sa čeličnim živcima, za gitarom, Elenor Smith za klavijaturama i vokalima, Dave "The Eagle" Spurr na bas gitari, i mlađani ali moćni Keiron Melling na bubnjevima. Počinju pesmom Chino Splashback … bend je odsvirao skoro celu pesmu pre nego što je na scenu izašao i Mark E. Smith. Sledi šesma Wolf Kidult Man, pa I've Been Duped koju Elenor peva sama, uz malu pomoć gitariste. Koncert se nastavio pesmom 50 Year Old Man a najveće oduševljanje kod publike izazivaju svima lako prepoznatljive Mr. Pharmacist i Theme From Sparta FC. Pre ove dve pesme, to jest nakon šeste ili sedme pesme, je bila neka neobjašnjiva pauza pa je ispalo da su ove dve bile bis. Sve u svemu nešto oko četrdeset minuta solidne svirke. Mark je bio u svom prepoznatljivom elementu. Nije bio previse ljut. Dosta se kretao po bini, "nameštao" zvuk gitaristi, pesmu Theme from Sparta FC je do pola pevao iz bekstejdža, nije bilo skoro nikakvog kontakta sa publikom sem što je ponekada pogledao na nas sa mešavinom čudjenja i dosade. Ako sam dobro čuo pomenuo je Echo and the Bunnymen, ali pojma nemam u kom kontekstu. Iznenadilo me je kako Elenor uživo izgleda mnogo mladja nego na fotografijama. Mi u prvim redovima smo često bili zaslepljeni reflektorima koji su iz negog razloga bili usmerivani na nas... (*** Zvanicna set lista kaže (ja stvarno nisam pohvatao sve pesme i pravi redosled) da je bend odsvirao: Chino Splashback / Wolf Kidult Man / Hot Cake / 50 Year Old Man / Funnel of Love / Cowboy George / Theme from Sparta FC / I've Been Duped / Bury / Fall Sound / Mr. Pharmacist***).
Obojeni Program na binu izlaze nešto malo posle 01:00h. Na bini su petorica, umesto devojke koja je pevala prateće vokale, sada je tu neki lik sa laptopom. Publika ih je sjajno primila, svi su znali tekstove, svi su pevali, svi su skakali. Obojeni Projram u izvanrednoj formi isporučuje jaku i samouverenu svirku. Bilo je sjajno! Svirali su Vi Ste Ljudi, Da li je to covek ili je masina, Dragon, Prijatelju kocnice ti ne rade bas sve, Dejvi, Let's go, Najbolji prijatelj, Obecaj mi molim te, Kosmos u tvom srcu, Kad se neko necem dobrom nada, Nebo, nebo plavo je, ABCD Avioni, Kad bi mozak...malo stao, sledila je obrada pesme grupe Boye Ja hoću te (ja neću hevi metal). Kebra je bio u odličnom, rekao bih predivnom raspoloženju i čak se dva puta obratio publici zaista probranim i lepim rečima.
I kraj. Festival se završio u 02:00h.
Na svu sreću, na stanici Vukov Spomenik sam slučajno sreo Živana Pujića iz Tomaševca koji je išao sa neke žurke, pa mi putovanje nazad u Kovačicu bar do Pančeva nije bilo toliko dosadno i naporno. U Kovačici sam bio nešto posle 05:00h. Bilo je sjajno!!!

Saturday, September 12, 2009

KONCERT: Radio Beograd 202


Diskoteka (ex-Omladinska sala)
11. 09. 2009.
20:00
Ulaz: 200 dinara


Posle godinu dana ponovo nas je posetio Dvestadvojkin roadshow. Ovog puta je Vlada Džet doveo sledeće bendove:

Silent (Faith No More tribute)
Kreativni Nered (Punk rock)
Ljute Papričice (Funk rock/Red Hot Chilly Peppers)
Wolfgang (Hard rock/Divlje Jagode/M. Jackson)
Machine Gun (Hard rock)
Vlada Jet Band (Instant rock 'n' roll)
Ekipa Plus (AC/DC, Partibrejkers, Metallica)

Na koncert sam stigao sa malim zakašnjenjem, oko 22h, pa sam propustio prva dva benda (Machine Gun i Silent). U sali je bilo oko pedesetak ljudi. Možda malo više. Na svu sreću, rekoše mi prisutni da nisam ništa propustio i niko nije uspeo da se seti kako su dotična dva benda zvučala. Grupa Wolfgang je svirala hard rock obrade, Motore od Divljih Jagoda i tome slično. Počastili su nas i sa par svojih autorskih pesama. Ceo bend je bio u senci bas gitariste, čoveka sa najgrotesknijom frizurom ikada vidjenom u našem malom mestu. Sve u svemu više nego pristojna svirka grupe Wolfgang.

Sledeći na binu izlazi bend zbog kojeg smo svi bili tu - Kreativni Nered iz Starčeva. Ovo je jedan od onih bendova koji već godinama pratim i moram da priznam da momci ne pokazuju ama baš nikakav napredak, čak bi se moglo reći da vremenom postaju sve lošiji. Imali smo čast da slušamo sve same hitove (koje ovaj bend sa više ili manje uspeha izvodi već godinama) : Bila je tako lepa od Pekinške Patke, Bejbi zatvori oči sa soundtracka za film Davitelj protiv davitelja, Ne znam, Jebi se, ZZ Top, Mali paradajz, Novi dan i za kraj lokal patriotsku i ekološku pesmu Seljaci svome gradu.

Vlada Džet Bend se opet pokazao kao najbolja grupa na koncertu. Standardan i svima dobro poznat repertoar solidno izveden (gitarista je na opšti užas svih prisutnih stimovao gitaru usred svake pesme do kraja nastupa, ali je ipak sve bilo prilično OK). Svirali su sledeće pesme: Opet je mesec pun, Johnny be good, Sto godina, Samo seks i rokenrol, Born to be wild i Tutti frutti. Nakon Vlade na scenu izlaze Ljute papričice. Prilično sam se iznenadio kada sam i njihovo ime video na plakatu. Mislio sam da su već prerasli ovakve nastupe, imao sam utisak da su postali previše uspešan, da ne kažem veliki, bend. Odradili su odličan i veoma energičan nastup. Počeli su sa pesmom Ima razloga, nastavili sa pesmama kao što su: Hej Fanki i Veruj mi. Iz nekog razloga odsvirali su i obradu pesme Kreni prema meni od Partibrejkersa. Nastup su završili pesmom Red Hot Chilly Peppersa - Give it away. Papričice su bili jedini bend čiji se album (U Elementu iz 2007.) mogao kupiti na koncertu, po ceni od 250 dinara. Takođe moram pomenuti da su imali odličan odnos sa publikom.

Nakon Papričica su nastupili Ekipa Plus sa svojim repertoarom obrada pesama Whole lotta woman (ACDC), Enter Sandman (Metallica) ...

Koncert se završio oko 00:30h. Posle svirke odosmo prvo u Zeppelin, pa u Zanzibar. Sve u svemu, nije bilo loše...

Hvala Vladi Džetu na još jednom odličnom koncertu!

Vidimo se opet uskoro, nadam se ...

Thursday, September 03, 2009

KONCERT: Leonard Cohen

Leonard Koen
Beogradska Arena
02. 09. 2009.

Iz Kovačice sam krenuo u 18h. Do Pančeva, pa Beovozom za Novi Beograd. Kao i uvek putovao sam sam, što već poočinje da me smara. Naročito kada treba čekati prevoz posle svirke ...
Koncert je počeo na vreme (20:35) što me je prilično iznenadilo, ali ja sam bar bio na svom mestu dok su neki ljudi ulazili na svirku kod treće-četvrte pesme... Scena je bila jednostavna i bez nekih rekvizita, sav scenski efekat na koncertu je postizan predivnom upotrebom svetla i senki. Na sceni je bilo desetoro ljudi sa Koenom. Koen je u zadivljujućoj formi, svaki njegov dolazak i odlazak sa bine je bio izveden poletno i plesno, po bini se kretao umereno i dostojanstveno. Prateći bend više nego uhodan, skoro pa savršen: Bob Metzger na gitari, Javier Mas na akustičnoj gitari, mandolini i još ponekim antikvarnim instrumentima, Charlie i Hattie Webb na pratećim vokalima; Dino Soldo na svim duvačkim instrumentima; Neil Larsen na klavijaturama; Roscoe Beck kao muzički producent i bas gitarista; Rafael Gayol na bubnjevima; i Sharon Robinson zadužena za prateće vokale i Boogie Street.
Koncert je otvoren pesmom Dance Me To The End Of Love, sledi The Future. Ljudi još uvek tek ulaze u Arenu, na svu sreću oko mene su već svi zauzeli svoja sedišta. Koen prvi put progovara sa rečima "Čast nam je svirati pred Vama..." Prvi taktovi Ain't No Cure For Love su zagušeni oduševljenjem publike koja se pokazala neverovatnom ove večeri, mada na momente neumerena u svom oduševljenju. Nerviralo me je pljeskanje u ritmu sa pesmama. Rešdjaju se Bird On The Wire, Everybody Knows, pa konačno nešto sa mog omiljenog albuma Ten New Songs - In My Secret Life! Ova pesma me je konačno dovela prosvetljenju da sam ja zaista na Koenovom koncertu, mada dalje kao da ne verujem da sam tu.

Havijer Mas nas svojim produženim solom uvodi u Who By Fire. Prvi put se i Koen prihvata gitare. Dobro ga je videti da još uvek savršeno vlada instrumentom. Zadivljujuće ponekad...

(Inače, repertoar pesama prilično odgovara CD izdanju Live in London, pa ko nije bio na koncertu u Areni moze da oseti atmosferu Koena uzivo na to albumu)

... slede Lover Lover Lover, moj sledeći favorit Waiting for the Miracle je odlično izveden. Koen je drugi put progovorio nešto o "Hrabrom gradu koji je svašta preživeo..." da bi nam otpevao jednu od njegovih najboljih pesama The Anthem, publika je u ovom momentu već bila u transu, nešto zaista zastrašujuće za videtu u Areni. Tokom ove pesme Koen nam predstavlja svoj orkestar i zavrsava se prvi deo koncerta. Svima nam je potrebna ova dvadesetominutna pauza...
Pesmu Tower of Song Koen izvodi sam za klavijaturama. Izgleda kao propovednik neke crkve čiiji smo zadrti fanatici večeras svi mi u Areni. Naročito je dobro prihvaćen stih u koji svi verujemo I was born like this, I had no choice I was born with the gift of a golden voice. Slede Suzanne, Sisters of Mercy, i Gipsy Wife. Pesma Partisan počinje uz ogromno oduševljenje. Bio sam potpuno iznenađen, ova pesma je ovaj koncert zaista učinila posebnim. Beograđani su ponovo ispali Lucky bastards. Šeron Robinson je sama predivno otpevala pesmu Boogie Street i uvela nas u vrhunac večeri - verovatno najbolju Koenovu pesmu Hallelujah. I'm Your Man i Take This Waltz zatvaraju oficijelni deo koncerta ...
Nekoliko trenutaka kasnije, uz gromoglasan aplauz koji kao da je trajao čitavu večnost počinje prvi bis sa So Long Marianne koja prelazi u First we take Manhattan. Drugi bis se sastojao od Famous Blue Raincoat i If It Be Your Will u izvođenju predivnih Webb sestara. Koncert se nastavlja sa That's No Way to Say Goodbye i Closing Time. Zadivljujući treći bis čoveka koji ima 74 godine, počinje sa I Try To Leave You. Koncert se konačno završio u 5 do 12 sa pesmom Whither Thou Goest.
Iz Arene sam izašao premoren i ispražnjen, ali presrećan što sam imao čast da pogledam jednog od najznačajnijih živih pesnika i najočaravajućih muzičara na svetu trenutno. Veče je bilo prijatno, do prvog prevoza sam imao 3 sata ...
Prvi Beovoz je išao u 3:30h, iz Pančeva je autobus išao oko 4:20h. U Kovačici sam bio već u u 5h. Taman na vreme da kupim dve vekne svežeg i vrućeg hleba... Sve u svemu bio je to sjajan provod. Hvala Leonardu Koenu što nas je posetio! Svirka je zaista bila očaravajuća! Baš je tužno što tako malo Kovačičana shvata Koenovu genijalnost, ali ...

Tuesday, September 01, 2009

KLOPKA ZA PIONIRA: Vladimir Lenhart za RTS



Pionirov glasnik je jedinstvena arhiva underground kulture, mesto gde se objavljuju tekstovi, knjige, muzika, filmovi i raznovrsni umetnički radovi u elektronskoj formi, a koji se uglavnom ne mogu naći na drugom mestu (na internetu) na našem jeziku.

Članovima grupe je bilo bitno da ostvare saradnju sa ljudima iz drugih oblasti kulture jer su im bili bliži, zbog svojih ideja, nego neki muzičari. Krug saradnika se vremenom širio i Pionirov glasnik je postao šarenolika virtuelna zajednica koja okuplja sve što oslikava vreme u kom živimo, sve što je slobodno, provokativno, subverzvino, odbačeno, neprihvatljivo, nepoželjno ili neshvaćeno. Jednostavno - underground.


Kovačičan Vladimir Lenhart je basista noise-rock grupe Klopka za pionira i napisao je sjajan prilog o aktivnostima ove umetničke grupe za emisiju Ciklotron koja ide na TV RTS. Prilog se najviše bavi web stranicom Pionirov glasnik.


Pogledajte emisiju:
TV WWW



Web stranica grupe Klopka za pionira



Web stranica Pionirov glasnik


Bravo Vladimire!!!