Saturday, May 23, 2015

IZLOŽBA: Noć muzeja 2015 (Padina, 16. 05. 2015)

Noć muzeja je prema Wikipediji manifestacija koja se pod različitim varijacijama osnovnog naziva, i u razlicitim terminima, ponegde i više puta godišnje, održava u više zemalja Evrope. Prva Noć muzeja održana je u Berlinu 1997. godine pod nazivom „Duga noć muzeja“ i vrlo brzo je postala popularna u mnogim državama. Ovakve manifestacije su se velikom brzinom priširile po Evropi, tako da su počele da se masovo organizuju bilo kao nacionalna, bilo kao regionalna i/ili lokalna programska dešavanja. Osnovna ideja Noći muzeja je da se širokom sloju publike, a pre svega mladima, omogući da muzeje posete van redovnog muzejskog radnog vremena, u vreme koje uobičajeno posvecuju zabavi. Da bi se muzejska delatnost dodatno popularizovala u tim večerima se za publiku, pored otvaranja vrata stalnih postavki i povremenih tematskih izložbi, organizuju i raznovrsni edukativni, kulturni i zabavni animatorski programi. Pošto su ovakve manifestacije postale popularne u mnogim evropskim gradovima, iz Francuske je 2004. godine potekla ideja da se, pored brojnih drugih, nacionalnih i lokalnih, organizuje i jedinstvena „Evropska Noć muzeja“, uvek u isto vreme - u subotu koja je najbliža 18. maju kao Madunarodnom danu muzeja, s tim što njeno organizovanje ne negira i mogućnost i potrebu organizovanje nacionalnih i lokalnih manifestacija u drugim terminima, a pod drugim, istim i/ili slicnim nazivima. Prve noći muzeja su u Srbiji organizovane tokom prvih godina ovoga veka u pojedinim lokalnim muzejima, i to sporadično i bez većeg medijskog odjeka, uglavnom u okviru drugih gradskih manifestacija. Tako je Narodni muzej Valjevo Noc muzeja organizovao 2003., 2004. i 2005. godine u sklopu letnje gradske manifestacije "Tešnjarske večeri". U Beogradu je „Noć muzeja“, kao samostalna manifestacija, a uz velike dodatne promotivne aktivnosti, prvi put održana 17. aprila 2005. godine.  

U našoj opštini se već više godina Noć muzeja održava u sklopu Evropske Noći muzeja, dakle kad i u ostatku Srbije. Počelo je sa Galerijom naivne umetnosti da bi se vremenom proširilo i na druge institucije i na druga mesta u našoj opštini. U Kovačici je ove godine u Noći muzeja, osim Galerije naivne umetnosti, bio otvoren i Dom Martina Jonaša. Ipak, ja sam se odlučio da ove godine posetim - meni zanimljivija - dešavanja u nedalekoj Padini. Tu - u prostorijama padinskog Domu kulture Mihal Babinka - su pod geslom Otvori oči u noći održane tri izložbe, jedno predavanje i jedan koncert. Osim dešavanja u Domu kulture, u Padini su u Noći muzeja bili otvoreni i padinski Etno dom, kao i Etno muzej Petraš, ali tamo nisam zalazio. Ustvari, i u Domu kulture je bilo još par dešavanja vezanih za Noć muzeja, ali mi nisu bila toliko zanimljiva pa im se nisam detaljnije posvetio. Dakle, samo u Padini je bilo ponude za celonoćno uživanje, a i veče je bilo veoma prijatno. Samo je ljudi bilo malo manje, računam da je većina bila u Kovačici na proslavi Dana Kovačice i koncertima koji su u sklopu tih proslava organizovani te večeri ...

U Padinu sam otišao oko 22h da bi u izložbenom holu Doma kulture Mihal Babinka stigao na otvaranje izložbe pod nazivom Prostor. Posle uvodne reči predsednika Mesne zajednice Padina Ladislava Petroviča, mogli smo pogledati 60 eksponata - fotografija videnja prostora, pomoću fotografije: eksterijera, enterijera, virtuelnog prostora ... Autori Marko Markov, Mirko Biljek i Martin Labat u svojim radovima predstavljaju fotografiju kao umetničko delo u odnosu na fotografiju kao sliku, jer ona ima više znaćenja, koja mogu da proizilaze iz njenog izgleda ali i iz njenih funkcija. Razgledajući izložene fotografije primetio sam da u pozadini ide muzika Davida Sylviana, što je uz veoma efektno osvetljenje i organizaciju prostora, doprinelo posebno prijatnoj atmosferi u izložbenom holu Doma kulture. 

Od viđenih fotografija, bi kao posebno uspešne naveo radove Par-nepar, Prostor i Persona Martina Labata; Progres, Perspektiva, Tockovi napretka Mirka Biljeka; a kao najuspešnije fotografije bi naveo serijal Mlin Marka Markova (zapušteni prostor starog padinskog mlina se pokazao kao veoma zahvalan kao inspiracija za odlične foto-radove. U njemu, fasciniraju prastare mašine prekrivene debelim slojevima paukove mreže i višegodišnje prašine. To su pretpostavljam devetnaestovekovne, ogromne mašine, za koje se danas svi opravdano pitamo, kako su zapravo radile i koja im je bila svrha). Od istog autora su dobre bile i fotografije 30 minuta u parku,  Svetlo mraka, Drvo i Sam sa sobom. Ova izložba je poslužila kao još jedan dokaz cinjenici da je šira dostupnost više-ne-tako-preskupih digitalnih fotoaparata koji pružaju skoro-pa-profesionalne fotografije doprinela svojevrsnoj novoj revoluciji u oblasti foto-umetnosti. Ostaje još samo da se iz ove eksplozije kvantiteta (najvidljivija u pojavi mase "X Y Photgraphy" facebook profila) pojave autori koji ce doneti i originalnost, autenticnost, žanrovsku diferencijaciju, tematsku intrigantnost, pa zašto ne i subverziju i transgresivnost ... Autori kao što su Markov i Labat definitivno jesu na tragu da razviju svoj autentični izraz - Markov kod fotografisanja neživih objekata u realnom prostoru (stare građevine, prazni parkovi ...), Labat sa ljudskom figurom i delovima tela (prikazanim kao senke, kao obrisi ili razmazane mrlje) kao objektom interesovanja - nadajmo se samo da neće odustati i da će imati što više prilika za dalju umetničku eksploraciju, dalje umetnicko napredovanje i što cešce izlaganje svojih radova.

Posle izložbe fotografija sam se popeo na sprat i tu potražio Galeriju Doma kulture Mihal Babinka, gde su upriličene dve izložbe slika. Prva izložba je bila Izložba portreta mlade studentkinje Akademije umetnosti u Novom Sadu Mine Vukomanović (1990, Niš). Vukomanovićeva portret shvata kao geografiju, prostor obraza izmedu uveta i usne, koji u likovnom smislu može biti ogroman, u njega se može smestiti čitav predeo. Celokupnu sliku umetnik organizuje kao mapu, pejzaž po kome oko i duh lutaju. Ova serija slika rađena je tehnikom ulje na platnu. Na radovima su prikazani apstraktni ali i realistični portreti. Apstraktni portreti su bili odlični. Ali, meni su bili zanimljiviji ovi realistični portreti, to jest zanimljiv mi je bio samo jedan jedini - onaj Hannibala Lectera (zapravo Anthony Hopkinsa). Slika - koja je sigurno neka vrsta copyright infrigmenta - svojom višeslojnošću ali i skoro-pa-banalnom jednostavnošću, kod gledaoca mami instant osmeh od uveta do uveta. Ovaj portret je naprosto genijalan i prosto mi je žao što autorka nije uspela da ostvari sličnu višeslojnost i kod drugih portreta (James Dean i Marlon Brando u likovima iz poznatih filmova), koji su dosta slabiji. 

Još mlada, Sanja Stvorcova (1992, Kovacica) je takode studentkinja Akademije umetnosti u Novom Sadu i ovde je upriličena njena izložba podeljena na tri segmenta. U prvoj seriji slika pod nazivom Belo unose se netipični slikarski materijali, kao što su pločasti materijali, lepak, konac i sl. Ove apstrakcije ukazuju na izuzetno specifičnu atmosferu belog senzibilnog prostora. U drugoj seriji slika pod nazivom Plavo iskazuje se potreba svedenog tona plave boje od voska i kroz reljefnu pastu analiticki i apstrahovani prostor, koji se dobija unutar kompozicije slike. U trećoj seriji digitalnih slika pod nazivom Kosa minimalističkim sredstvima uz upotrebu fotografije konceptualizuje se stvarnost i stvara se imaginarni momenat uz upotrebu svedenih elemenata kose i linije. Naravno, sve ovo - što se tiče tih apstrakcija, senzibilnog prostora, analitike i konceptualizacije, imaginarnih momenata i svedenih elemenata - premašuje moje sposobnosti i kapacitete za shvatanje umetnickih dela, pa ne bi da se zalećem u analizu. Rekao bih, da mi se dopao serijal Plavo (zapravo Crno) dok su mi serijali Belo i Kosa izgledali sasvim neupečatljivo. 

Posle izložbe, trebalo je da sačekam koncert muzike padinskih alternativno-eksperimentalnih bendova pod nazivom Mu-zej, Mu-zika, Muzejzika. Ali je koncert najavljen za 23h kasnio toliko da je meni dosadilo da čekam pa sam oko ponoći otišao kući. Ali i tako sam video sasvim dovoljno, toliko da mogu da ovu Noć muzeja u Padini ocenim kao veoma uspešnu i da svim Padincima poželim da im i sledeće godine bude ovako uspešna, ali i mnogo posecenija.  

Thursday, May 21, 2015

IZLOŽBA: Strip i karikatura u Kovačici (15. 05. 2015)

U sklopu obeležavanja lepog jubileja - 20 godina od osnivanja Opštinske biblioteke u Kovačici - 15. maja je u prostorijama biblioteke upriličena zanimljiva izložba pod nazivom Strip i karikatura u Kovačici. Kao autori izloženih radova, najavljeni su sledeći gosti: Jarmila Sabo Barca (slikarka), Stevan Lenhart (urednik omladinskog časopisa Vzlet), Jano Raspir - Žak (karikaturista), Ivana Vereski (ilustrator), Nikola Petkov (karikaturista), Pavel Holubek - Paljušo (slikar) a izloženi su radovi Mike Antića (1932-1986), Tomaša Hriešika - Maška (1956-1993) i Pavela Cicke - Paneta (1976-2007).


Prvo što mi je upalo u oko je činjenica da je posećenost bila dobra i da je prostorija biblioteke bila lepo popunjena. Zaista ohrabruje, kada vidim neki malo veći interes Kovačičana za one oblasti kulture i umetnosti koje nisu toliko rasprostranjene i vidljive kod nas. Jer je poznato koliko su strip i karikatura potcenjeni i koliko je generalna populacija malo prati ... Drugo što sam sa zadovoljstvom primetio, je bio uvodni govor Stevana Lenharta koji je istakao činjenicu da Opštinska biblioteka u Kovačici sada (a ja bi rekao već godinama) preuzima mnoge aktivnosti koje bi zapravo trebalo da obavlja Dom kulture u Kovačici. U kovačičkoj biblioteci i njenim ograncima se već skoro deceniju održavaju izložbe, promocije knjiga, poetske i literarne večeri, kreativne i edukativne radionice, organizuju se konkursi ... I uopšte se stiče utisak da je pravi centar kulturnih dešavanja tokom godine Biblioteka a ne naš (institucionalno, organizaciono, materijalno i kadrovski predugo zapušten) Dom kulture. Dakle, sve pohvale za direktorku i predane radnice Opštinske biblioteke u Kovačici i svih njenih ogranaka!


Što se tiče same izložbe, ona je bila organizovana tako što su radovi bili izloženi po celoj prostoriji (levo, desno, na stolovima, okačeni gore, prikazivani uz pomoć projektora ...) i tu se odmah videlo koliko prstor biblioteke nije ko-zna-kako pogodan za izložbe. Kao što rekoh, biblioteka je bila puna i nije bilo lako dobiti dobar pregled izloženih radova kada je toliko ljudi svuda oko tebe. Iz navedenih razloga ja sam ozbiljnije razgledanje odložio za sutradana i u biblioteku sam se vratio u subotu oko podneva. Osim izložbe, posetiocima su se obratili i direktorka biblioteke Marija Đurišova Tomanova, Stevan Lenhart (koji se bavio izdavanjem fanzina i koji već godinama prati strip umetnost), Jano Raspir - Žak (koji je u mladosti objavljivao u časopisu Vzlet i koji je govorio o univerzalnoj razumljivosti karikature - karikaturu razumemo i onda kada ne govorimo jezik autora) i Nikola Petkov (publicista i karikaturista iz Crepaje, dobitnik Srebrnog Pjera, nagrade koju dodeljuju Večernje novosti. On je zapravo bio jedini profesionalac na izložbi).


Alternativna slikarka Jarmila Sabo Barca (pri čemu pod alternativna mislim na autore koji slikaju sve one stilove koji nisu naiva, jer znamo da je naiva mainstream u Kovačici. Jarmila Sabo Barca nije naivna slikarka ni po stilu - ni po obrazovanju (školovana je slikarka). Među "alternativce" spada recimo i Želimir Takač na primer, čiji radovi su nedavno bili zastupljeni u časopisu Nový život ...) i ilustratorka Ivana Vereski (koja živi u inostranstvu) se nažalost nisu pojavile na izložbi. Veoma zanimljivi su bili i radovi danas već pokojnih autora - Mike Antića (jedan od najpoznatijih i zahvaljujući Facebooku danas jedan od najpopularnijih srpskih pesnika) za koga je malo ko znao da se bavio i crtanjem stripova, Tomaša Hriešika - Maška (nažalost nisu bili izloženi njegovi najbolji radovi, verovatno su ostali kod autora monografije Máško koja je izašla ove godine i u koju su uključeni Hriešikovi najbolji strip radovi) i Pavela Cicke - Paneta (koji je bio sklon eksperimentalnim zahvatima u stripu i ilustraciji a koji je svoje radove objavljivao najviše u sklopu dosta produktivne fanzinaške aktivnosti u srpskom DIY undergroundu devedesetih).

Sve u svemu, bio je ovo pristojan pregled svega što su tokom minulih nekoliko decenija radili autori stripa, ilustracija, karikatura i alternativnog slikarstva sa područja opštine Kovačica. Najveći problem izložbe je bilo to, što su zastupljeni mnogi radovi koji nisu imali direktne veze - a i takvih koji nisu imali baš nikakve veze - sa stripom i karikaturom (potpuno bespotrebno, stiče se utisak, samo da bi se dobilo na kvantitetu), kao i činjenica da je (kao i uvek kada je reč o kulturnim dešavanjima u Kovačici) zakazala reklama tj. zakazao je rad na promociji i širenju svesti o tome da je ova izložba postavljena (npr. sutradan - 16. maja - je bila Noć muzeja 2015), prosto da se u Kovačici kreira taj neki "buzz" i tih dana više priča o stripu i karikaturi kao temi izložbe. Plus, problem je i to što zbog rada biblioteke izložba nije mogla da traje predugo - samo do ponedeljka ako se ne varam.

Iako nevelika i često žanrovski neodređena, s obzirom na veličinu naše opštine, produkcija stripa i karikature uopšte nije bila zanemarljiva! Još kada bi bilo novih i mladih snaga ...

Saturday, May 16, 2015

KONCERT: Artan Lili (Pančevo, 15. 05. 2015)

Novi zvuk u gradu para moje uši



Najbitniji novi srpski rock bend trenutno je definitivno grupa Artan Lili. Na njihovom prvom albumu (Artan Lili, Bandcamp, 2014) pevač i basista Bojan Slačala (Stuttgart Online), bubnjar Marko Ajković (Bitipatibi, Lollobrigida), gitarista Dragan Knežević (Obojeni program) i pevačica Romana Kasumović Slačala preuzimaju sve ono najbolje od postojećih tekovina srpskog alternativnog rock zvuka (naročito grupa Obojeni program, Boye i Disciplina kičme) i stvaraju novi zvuk za nove generacije. Ako ste se ikada pitali kako bi zvučili Obojeni program da su nastavili sa senzibilitetom koji je obeležio album Ako nisam dobra šta ćemo onda? onda je noise-pop grupe Artan Lili otprilike baš to, and then some. Ako se sećate, na tom albumu iz 2001. su Obojeni program imali veliki hit sa pesmom Kad se neko nečem dobrom nada i odjednom su apsolutno svi i vaša baba saznali za bend koji je dotad bio strogo vezan za međuprostor između artističkog podzemlja i ograničenog kultnog statusa. Nažalost tada bend nije ko zna kako iskoristio taj hit i usledila je četvorogodišnja pauza do sledećeg albuma ...

Iako Artan Lili iza sebe imaju samo jedan album, jasno je da se ne radi o prolaznom fenomenu. Od prve pesme - Najbolje što znam – vidimo da grupa uleće u prve redove savremenog alternativnog rocka ne samo u Srbiji već na celom ex-YU prostoru. Kratke, melodične ali i pesme nabijene energijom, pesme sa fantastičnim i pamtljivim tekstovima, su kao pravljene za "heavy airplay", samo kada bi postojale radio i TV stanice koje još respektuju alternativni rock zvuk. Sve što sam hteo da kažem o povezanosti mladih Beograđana sa starijim Novosađanima se vidi na pesmi Nije teško kad se mora, koja kao da je ispala sa nekog od albuma grupe Obojeni program. Kad sme već tu, istina je i to da najnovija postava Obojenog programa (sa Ilijom Vlaisavljevićem - Bebecom) ima baš kao i Artan Lili isti tretman električne i distorzirane bas gitare kao lead gitare. Pesma Vreme protiv čoveka govori o životu u savremenoj Srbiji kao neprekidnoj borbi, usponima i padovima (Vratiću se ja na noge/Vodićemo bitke mnoge/U toj borbi doveka/Vreme protiv čoveka). Pesma Sve iz početka prijateljstvima koja često ne izdrže test vremena (Podršku mi daje oko mene uvek neko/Trudi se i izgara u ljubavi za to/Jedino što škripi, znam da vreme će mu proći/I zamena će doći/Opet novo da mi da). Kuriozitet je i to što će vam mnoge pesme sa debi albuma grupe Artan Lili biti više nego poznate. Na primer pesma Srce je prošle godine korišćena u sklopu promocije Pančevo Film Festivala (PAFF, 2014). Senzibilitet Discipline kičme i grupe Boye vidimo tj. čujemo na pesmi savršenoj za početak svakog koncerta - Novi zvuk u gradu. Na svom debi albumu, grupa najbolje pesme ostavlja za kraj - ljubavna Ispod kože i zasad njihov najveći hit, pesma Ako stanemo tu, koja ukazuje na stanje u savremenom alternativnom rocku - sve je čist entuzijazam, para niotkuda, ali mi sviramo i dalje. 

Nije trebalo puno, pa da mi na samom početku 2015. Artan Lili postanu jedan od najomiljenih domaćih bendova. Zato sam se veoma obradovao kada sam čuo da sredinom maja sviraju u Pančevu. Ono što mi je odmah upalo u oči je činjenica da na koncertu nije bilo predgrupe. To, da bend koji iza sebe nema ni petnaest pesama nema predgrupu me je prilično brinulo i zaista nisam mogao da verujem da nisu sa sobom poveli još neku grupu da im bude podrška, jer je pretilo da se prvi koncert grupe Artan Lili u Pančevu svede na četrdesetak minuta svirke ... Bilo kako bilo koncert u ne previše popunjenoj Apolo dvorani Doma omladine Pančevo je počeo oko 23h. U stilu Ramonesa, Artan Lili ne pričaju previše na bini i ostavljaju pesmama i energičnom nastupu da govore sve. Otvaraju svoj nastup čime ako ne pesmom Novi zvuk u gradu. Odmah na početku, lepo je videti da jedan takav novi bend već ima svoje fanove i da ta publika - bar ona u prvom redu - zna sve pesme i tekstove. Ali ono što odmah upada u oči je i to da je mnogo manje tinejdžera a mnogo više ljudi u kasnijim dvadesetim i ranim tridesetim. Ali, računam da je tako na svim koncertima alternativnog rocka. 

Koliko su Artan Lili samopouzdani govori i činjenica da im je već druga i treća pesma bile nove, još neobjavljene - pesme Na vodi i A šta bi bilo da sam ja odustala od svoga sna. Nakon dve nove, sviraju pesmu Sve iz početka i Vreme protiv čoveka. Posle pesme Nije teško kad se mora, bend svira svoj najnoviji hit - pesmu Sajko, koju su objavili krajem aprila i za koju imaju spot u režiji Marine Uzelac. To da je repertoar "all killer no filler" se potvrđuje i sledećim pesmama - Srce, Džoni i Ispod kože. Impresivno, zaista! Kao što rekoh, Artan Lili su brzo odsvirali skoro ceo repertoar i posle 35 minuta je stigla na red "Pesma koja ne bi uspela bez Pančeva" (zato što je video za pesmu - by Staša Tomić - snimljen je u Kulturnom centru Pančeva, a u spotu se pored članova grupe pojavljuju i plesači plesnog kluba Elektra iz Pančeva) - Ako stanemo tu. Dakle, jakih četrdeset minuta i to je sve! Baš kao i Ramones nekada davno, davno ...

Usledili su pozivi na bis, publika je tražila da bend ponovo svira pesmu Sajko ali po izlasku na binu bend svira nove pesme: dve kojima ne znam naziv i pesmu Voliš i ono što te neće. Za kraj prvog bisa bend svira fantasičnu Najbolje što znam (druga pesma na albumu). Publici naravno još uvek nije dosta i ponovo zove bend da se opet vrati na binu. Za drugi bis, Artan Lili su ponovo odsvirali pesmu Srce. Koncert se završio tačno u ponoć. 

Posle koncerta sam otišao da uzmem sebi majicu (1000 dinara), više iz želje da podržim bend nego da je nosim, mada ko zna ... Voleo bih da je nekad imam obučenu, pa da šetam po Kovačici a da neko pokaže prstom na nju i kaže, "O, Artan Lili, znam za njih, super su oni!".


Artan Lili potražite OVDE


Sve fotke by Jarmila Takač