Sunday, August 28, 2016

KONCERT: Kralj Čačka (Pančevo, 28. 08. 2016)

Zastrašujuća je činjenica da slikar Nenad Marić (1979, diplomirao na beogradskom FLU) kao Kralj Čačka radi već sedam godina - od 2009. godine. Osim toga, još je strašnije to što ovaj izuzetni kantautor - koji radi pod uticajem Boba Dylana, Captaina Beefhearta, Toma Waitsa, Leonarda Cohena, Nicka Cavea, Johnyja Casha, Muddyja Watersa, Howlin Wolfa, Jacquesa Brella, dok se se u srpskom kontkstu naslanja na ono što je pre dvadesetak godina radio Vojislav Voja Vijatov kroz Onomatopeju ideja - iza sebe još uvek nema nijedno zvanično izdanje. To je dakle toliko neverovatno da svakom poštovaocu srpske rock and roll scene uliva neku vrstu uvrnutog strahopoštovanja, jer Marić se bukvalno na sve strane razmeće talentom i sposobnošću da napravi ne pop pesmu nego kompletan proizvod - od teksta koji te uvuče u priču sa lakoćim kakvu nalazimo kod vrhunskih majstora kratke priče, preko aranžmana koji zaista i bez neke zadrške podsećaju na Toma Waitsa (ali i Cavea, Cohena, a fali mu samo harmonika da bi - na primer kod pesme Ludi svete - sve poprimilo obrise brechtijanskih pozorišnih songova i onoga što rade The Tiger Lillies) pa sve do celokupnog imidža (Tom Waits oko Rain Dogs albuma). 

Ali sve to je još uvek - dakle sedmu godinu - nekako ispod zemlje, neotkriveno, svedeno na uži krug fanova-posvećenika, od kojih će i tako mnogi doći tek da traže Moj avatar i čekaju pesmu Deda Mraz je švorc (jedine dve studijske pesme, sa zvaničnim video-spotovima).

Večeras u Pančevu je Kralj Čačka nastupio u sklopu poslednjeg dana FreeDom festivala i to u sledećoj postavi: Marko Marić (klavijature, električna gitara i udaraljke), Miladin Stojković (kontrabas) i naravno Nenad Marić alijas Kralj Čačka  (vokal, akustična gitara i maracas). U dvorištu pančevačkog Doma omladine je bilo nešto više od pedesetak ljudi, najviše mlađe i srednje generacije. Ispred bine su bile raspoređene stolice i stolovi tako da smo svi mogli da sedimo opušteno i posvetimo se slušanju i gledanju bez gurkanja i gužve. 

Publika je bila maksimalno kulturna tako da - osim pomenutog dobacivanja u vezi Kraljeve zasad napoznatije pesme Moj avatar - nije bilo problema sa ljudima, svaku pesmu su lepo prihvatili i nisu štedeli ruke za aplauze. Bend na bini je bio lepo raspoložen, mada je Marić veoma malo pričao, zahvalio se par puta na aplauzima i rekao po dve-tri reči u vezi nekih od pesama ("pesmu 1024X768 piksela sam ovako napisao - dakle bez akustične gitare - da bih imao pušačku pauzu u toku nastupa"). Kralj Čačka je svirao nešto više od sat vremena, vrativši se na jedan bis. Naravno, iako ne postoje zvanična izdanja, siguran sam da nije odsvirana ni polovina pesama koje Kralj Čačka ima na repertoaru ...

Dakle mogli smo čuti pesme kao što su Zemlja Snova, U tvom malom svetu, Istanbul, Konac nam je pretanak, Žur smrti, Pad u Ljigu, Ludi svete, 1024X768 piksela, Moj avatar, Deda Mraz je švorc, Želeo sam kao mali i Dobro jutro ljudi! A na bis su svirali Težak pad u rodni grad (obrada-prepev pesme Hometown Blues Steve Earlea) i Kako izgleda jutro. Osim navedenih, po nekom mom računu, nisam uspeo da identifikujem još pet ili šest pesama ... 

Meni je bilo veoma zanimljivo da pratim šta sve Marić svira na toj njegovoj akustičnoj gitari - koji su to sve hvatovi! Masu tih akorda i hvatova nikad nisam video i jasno je bilo da je čovek veliki maher za gitaru, generalno se taj način sviranja u današnje vreme i ne viđa često.  Osim gitare, posebno efektan je bio kontrabas kada je Stojković svirao gudalom (na primer pesmu Istanbul) čime je doprinosio moćnom i dubokom drone efektu na pesmama. Ipak, celokupan zvuk je najviše popunio Marko Marić svojim klavijaturama i električnom gitarom, pri čemu se ne zna šta je bolje svirao - pravi multiinstrumentalista!

Bio je ovo jedan od najboljih koncerata koje sam video u proteklih par godina! Kralj Čačka je odlično predstavio svoj osobenini miks bluesa, rocka i jazza, dok nas je kroz svoje pesme s lakoćom uvodio u fascinantne priče o svakakvim ljudima, situacijama, stanjima i boljkama. I na kraju nas je ostavio da želimo i očekujemo još. 


Nažalost, kao što rekoh, albuma još uvek nema, tako da nam ostaje samo da isčekujemo neku sledeću priliku za novi randezvous uživo. Ili bar preko YouTube-a ... Bilo kako bilo, ako u svom gradu vidite najavu za Kralja čačka, nikako nemojte propustiti njegov nastup! 

Thursday, August 25, 2016

POETSKO VEČE: Letnje večeri poezije i filma, Vilijam Blejk (Kovačica, 20. 08. 2016)

William Blake (1757 -1827) je bio engleski književnik, slikar i grafičar. Bio je samouk stvaralac, likovno se obrazovao kopirajući Michelangela, Rafaela i Dürera - crtajući detalje arhitekture i plastike u Westminsterskoj opatiji. Književnu kulturu je stekao čitajući i imitirajući engleske renesansne pesnike i savremene "predromantike". Njegov pogled na svet formirao se u proučavanju Swedenborgovih teozofskih spekulacija i mnogih rasprava o gnosticizmu i druidizmu, ali je ipak, i kao slikar i kao pesnik, ostvario i brojna originalna dela. 

Blejk se možda najviše približio idealnom poimanju smisla i slike u svojim lirskim pesmama. Osim Pesničkih skica, negovog prvenca, nijedno od ostalih njegovih dela mu nije štampano za života, a u javnost su dopirala samo u malobrojnim primercima što ih je vlastoručno izrađivao posebnom tehnikom obojenog bakropisa, koju je sam izumeo. Od njegovih slikarskih radova posebno se ističu ilustracije Miltona, starozavetne Knjige o Jobu i Dantea.

U organizaciji KOKRAMA a za ljubitelje poezije i filma, ovog leta su organizovane veoma zanimljive večeri poezije i filma. Poslednje poetsko veče u ovom nizu je bilo posvećeno ljubiteljima Vilijama Blejka. Hepening je počeo nešto posle 21h i petnaestak posetilaca je imalo priliku da u opuštenoj atmosferi u prostorijama KOKRAM-a, na spratu Doma kulture, uživaju u živom čitanju poezije ovog autora i pogledaju nekoliko kratkih filmova koji ilustruju život i delo Vilijama Blejka. 

Mnogobrojne Blejkove pesme čitali su - praćeni zanimljivim svetlosnim efektima - članovi ansambla KOKRAM Miroslav Sabo, Jan Hrćan, Andrea Karas i Martin Hrćan. Zanimljivi kuriozitet je i ovaj put bio to što su Blejkove pesme čitane na srpskom, slovačkom i engleskom jeziku. Posle poetskog dela programa pušten je i film Mrtav čovek (Dead Man, 1995, režija: Jim Jarmusch). 

Ovime su završene Letnje večeri poezije i filma u organizaciji KOKRAMA. Kao jedan od onih koji su posetili sve četiri večeri hteo bih da se zahvalim svima iz ove organizacije, mislim da su nam ove devojke i ovi momci pomogli da kako-tako preguramo ovo prilično dosadno i pretoplo leto! Ako ništa drugo, ako se nije imalo gde izaći i šta videti - mogli smo uvek da računamo bar na tu subotu uveče u KOKRAM-u. I to je bilo veoma lepo za imati!

Pred svima nama je jesen za koju sam uveren da nam donosi još puno zanimljivih dešavanja u produkciji KOKRAM-a. Kao prvo, trebalo bi da nam režiser i scenarista Dragan Karlečik upriliči premijeru kratkog filma Gde je Ana? koji je ovog leta snimljen - po njegovom scenariju - na seminaru Pišeš? Píšem! u Pivnicama. Bio bi to predivan početak nove sezone, kako za kolektiv tako i za celu kovačičku kulturno-umetničku scenu ... Vidimo se!

Thursday, August 11, 2016

POETSKO VEČE: Letnje večeri poezije i filma, Edgar Alan Po (Kovačica, 06. 08. 2016)

Edgar Allan Poe je bio američki pisac i književni kritičar. Pored svoje poezije i kratkih priča, Po je bio poznat zbog priča misterije i jeze. Smatran kao glavna ličnost romantizma u Americi, bio je njihov najraniji praktičar kratke priče. Osim što je smatran i za osnivača detektivskog žanra, priznat je i kao važan za još mladu naučnu fantastiku koja je tada počela da se probija u književnosti. Bio je prvi poznati američki pisac koji je pokušao živeti od struke, zbog čega je imao težak život i karijeru. Po i njegova dela su dosta utiecala na književnost u SAD i u svetu, ali i na muziku, filmsku i TV produkciju sve do današnjih dana. Njegova najpoznatija dela su pesme Gavran, Anabel Li, roman Avanture Artira Gordona Pima, kao i pripovetke i novele Pad kuće Ušer, Ubistva u ulici Morg, Maska crvene smrti, Bunar i klatno, Izdajničko srce. Sva ova dela možete iznajmiti u Opštinskoj biblioteci u Kovačici!

U organizaciji KOKRAMA a za ljubitelje poezije i filma, ovog leta su organizovane večeri poezije i filma. Treće poetsko veče u ovom nizu je posvećeno ljubiteljima Edgara Alana Poa. Hepening je počeo malo posle 21h i petnaestak posetilaca je imalo priliku da u opuštenoj atmosferi u prostorijama KOKRAM-a, na spratu Doma kulture, slušaju poeziju ovog autora i u gledanju kratkih i dugometražnih filmova inspirisanih Poom. Mnogobrojne pesme ovog pisca, čitali su članovi ansambla KOKRAM Miroslav Sabo, Jan Hrćan, Andrea Karas, Martin Hrćan, Velimir Branković i Danka Svetlikova. 

Zanimljivi kuriozitet je taj što je ovo poetsko veče upriličeno kao igra senki. Ekipa KOKRAM-a je uz pomoć belog platna i projektora koji je bacao svetlo (u više boja i obrisa) na izvođače, pa smo na velikom platnu koje se prostiralo kroz trećinu prostorije pratili njihove senke i siluete. Bilo je to veoma lepo i efektno za videti! Tokom poetske večeri pesme su čitane na tri jezika - na srpskom, slovačkom i engleskom jeziku. 

Posle poetske večeri pogledali smo film Rodžera Kormana Pad kuće Ušer. Kao i leto, i letnje večeri poezije i filma u organizaciji KOKRAMA se polako privode kraju. Sledi još samo Vilijam Blejk (20. 08.). 

Svratite!