Wednesday, January 31, 2007

NOVOSADSKA PUNK VERZIJA 1978 - 2005



NOVOSADSKA PUNK VERZIJA 1978 - 2005


"Prilog Istoriji Novosadske Punk-Hardcore Scene"

SAVA SAVIC & IGOR TODOROVIC




Dobio sam ovu knjigu pre neki dan i procitao je za tacno 4 sata. Neverovatno detaljan ali koncizan i precizan pregled nastanka, ekspanzije i danasnje stagnacije novosadske punk scene. Mislim da se ova knjiga nekako nadogradjuje na "NS Rokopediju" koja je izasla pre par meseci. Ipak, moram odati priznanje autorima koji nisu mnogo razvodjavali temu - bavili su se iskljucivo pankom (sa podpravcima Oi! i Ska). I sto je najbolje - nisu se bavili bendovima koji su evoluirali dalje od panka (npr. pisali su samo o prvom albumu Pekinske Patke, samo o prvom albumu GBB-a...). Takodje su odlicno odradili stvari sa tzv. alternativnim bendovima - nisu ih skoro ni pominjali (Obojeni Program, Korozija, VIVIsect...). Dakle - cisto pank i samo pank. Svako ko je ikada pokusavao da pise o necemu zna koliko je bitno da se strogo ogranicis na odredjenu stvar i da ne siris temu jer je to siguran put u propast.


Prica pocinje sa nekoliko decaka koji sa samo 12 godina osnivaju bend Crkveni Pacovi. Opisuje se njihovo detinjstvo i sami poceci dolaska panka u nase krajeve. Prve radio emisije koje stidljivo pustaju po koji presmu Sex Pistolsa i The Clash-a, pokoji omladinski casopis koji objavi poneku forku, pokusaji da se napravi pank odeca, frizura... Naravno, sve se najvise zakuvava sa Pekinskom Patkom. Ali u ovoj knjizi oni zauzimaju samo mali delic price kojom dominira nekoliko ljudi koji strpljivo grade i odrzavaju "scenu"... Kao i u svakom gradu - koliko god da je bendova - uvek ih sacinjava istih 10 - 15 ljudi... Ipak, ova knjiga je najjaca u opisu onog prvog perioda - do polovine osamdesetih, kada je pank jos bio problematican predmet u socijalistickom drustvu... A uvidjamo i razlike - Conta iz Pekinske Patke jasno istice da su bendovi iz Srbije uvek bili pod strozijom kontrolom nego ovi iz Hrvatske i Slovenije. Pekinskoj Patki su zabranjivani spotovi, prekidane svirke, na sve strane su nailazili na nerazumevanje ljudi... Tacno se vidi koliko je ovo bila zaostala sredina. Jos bolje se uvidja znacaj "elite". Znacaj tih 10 - 15 ljudi koji ce stvatarati uprkos svemu i gurati stvari napred u inat ucmalosti grada... Cak i vizuelno kada pogledate te fotografije na njima se vide ljudi koji bukvalno iskacu is tog sivila. Neverovatni modni poduhvati od kojih, ako se uzme u obzir teskoca nabavljanja odece -zastaje dah. Izgledati kao londonski panker u srbijanskoj provinciji 1979. godine je bas kao da pokusavate da izgledate kao Bred Pit u 79-toj. Ali, njima je to uspevalo - na opsti uzas establismenta (nastavnici, direktori skole... zanimljivo kako je prvi susret sa estblismentom uvek osnovna skola...).


Najveci deo knjige je pisan prema secanjima onih koji su onomad bili deo scene a danas su sredovecni ljudi koji se svega toga secaju kao 'najboljih dana svog zivota'. Dakle, nema bas dovoljno objektivnosti u tim pricama, ali na nekoliko mesta autori jasno isticu svoje razocarenje nekim bendovima i nekim pojavama na sceni (npr. bilo je puno "uskakanja u vagon" i neizbeznog 'pozerstva' - dosta rock bendova je prolagodjavalo svoj zvuk pank publici, a dosta pank publike je bilo sacinjeno od ljudi koji su tu upali da bi bili deo novotarije) Dakle, koliko god mi je u pocetku izgledalo suludo pisati knjigu o tako maloj i skoro beznacajnoj sceni - sada mi je jasno da novosadska pank scena nije ni mala, ni beznacajna. U knjizi je obuhvaceno oko pedeset bendova, a navedeni dvadesetogodisnji period je isuvise dug da bi bio beznacajan za ljude koji su bilo deo svih tih desavanja.


Drugi deo knjige se bavi prevashodno novosadskom hardcore i skinhead scenom devedesetih. Taj deo je manje atraktivan jer sam tih devedesetih podrobno pratio srbijansku pank scenu tako da sam znao vecinu stvari...
Sto se mene tice, ja sam u Novom Sadu ziveo u vreme mojih propalih studija od 1998 do 2002. Tada sam iskreno verovao da je novosadska pank scena mrtva, nepostojeca, potpuno neuporediva sa scenom bilo kog iole veceg sela u Srbiji. U to doba je bilo jako malo svirki, jos manje bendova. Bilo je bendova, ali su svi redom bili potpuno beznacajni za tada jaku pank scenu u Srbiji. Dakle, bendovi trece liga i kreativno mrtvilo. Jedino sto pamtim sa neizmernom radoscu je izlazak kod MAXIMA i DENIJA. Njihov znacaj za scenu je ogroman. Autori im poklanjaju celo jedno pohlavlje nazvano "Uloga Dragstora u NS Sceni".
Nakon 2002 godine scena se nije preterano popravila. Novi Sad je ogroman grad koji jednostavno nema scenu kakvu zasluzije. Tuzno je to na neki nacin jer se ima utisak da je grad doslovno ubijen i da su oni koji su se uvek trudili da uguse pank pokret u tom gradu - uspeli u svojim namerama. Ovakve knjige su najcesce samo duhovna hrana starijim ljudima koji se mogu prisecati kako je bilo... Ali su jos 'hranljivije' za mlade ljude koji u njima uvek mogu naci odlican izvor inspiracije.

Na kraju, da zakljucim.


Ponekada se osecam veoma, veoma lose. Imam utisak da zivim u sredini koja je duhovno potpuno mrtva i da ju je kao takvu - nemoguce izvuci iz tog mrtvila. Jednostavno - ljudi se odmalena navikavaju na to da ne menjaju stvari. Mladi ljudi slusaju istu muziku kao njihovi roditelji. Tesko je to shvatiti, ali ovde je idealno kada se deca ponasaju kao odrasli. Takvo dete nikada nece pozeleti da nesto promeni. Ali ce sigurno biti agresivno prema onome ko pozeli promenu. Zato se osecam mnogo bolje kada vidim da se gomila ljudi u skoroj proslosti susretala sa istim stvarima i da je gomila ljudi uvek pokusavala da (makar samo kroz umetnost) iskoci iz ovog sivila u neki lepsi svet. Ovakve knjige su u stvari uvek nalik jedna drugoj, ali ipak - svaki grad ima neki svoj duh. U "Novosadskoj Punk Verziji" taj duh je odlicno predstavljen, i to na takav nacin da sa jedne strane stvara osecaj pripadnosti "necemu vecem" kod klinaca koji su tek nedavno uzeli gitaru u ruke, a sa druge strane otvara neogranicene mogucnosti daljeg razvijanja "scene". Ka nekom drugom, trecem ili desetom izdanju knjige...


Tuesday, January 30, 2007

TRAGOVIMA PANKA 1977 - 1997



TRAGOVIMA PANKA






Drugo, izmenjeno i dopunjeno izdanje

2003

By:SRECKO V. DJORDJEVIC







"Dokument o dvadesetogodisnjem postojanju ovog pravca i na nasim prostorima i govori mnogo vise od svih socioloskih, psiholoskih i inih istrazivanja ne samo o jednoj od tzv. omladinskih potkultira vec i o vremenu i drustvu u kojem su autori delovali. Tekstovi pesama i esu ono sto je u panku uvek trebalo da bude najvaznija - sublimirana poruka svetu sa cijim pravilima, moralom i uredjenjem se ovi mladi nisu slagali"


Dragan B. Pavlov





Jako je malo materijala koji bi pomogao jedno dosledno, ujednaceno, temeljno i iscrpno istrazivanje srbijanske pank scene. Bilo je puno perioda potpune stagnacije i mrtvila, a bilo je i perioda malih revolucija i renesansi. Bilo je zuzetno zivih i bendovima i fanzinima bogatih gradova, a bilo je i totalno mrtvih gradova udaljenih od bilo kakvih tokova... Postojali su vise ili manje zatvoreni krugovi anarho pank bendova i fanzina, postojali su izuzetno razvijeni hard core i straight edge krugovi, bilo je skinhead street punk krugova, o metal krugovima da i ne govorimo...


Dakle, sa jedne strane - scena je hronoloski imala periode ekspanzije kao i periode klinicke smrti, sa druge strane scena je postojala kroz nekoliko medjusobno skoro izolovanih krugova. Jasno je da bi jedna ozbiljna studija o srbijanskoj underground sceni morala uzeti u obzir sve ove cinioce. Jasno je i da bi se autori mogli veoma lako izgubiti u materiji i nesvesno se prikloniti samo jednom od brojnih tokova.Autori ove knjige su odabrali "najsterilniji" pristup pregledu scene. Dakle, radi se o pesmarici u stvari. Tekstovi pesama raznih pank i hardkor bendova iz Srbije su razbacani uporedo sa fotografijama, plakatima za koncerte, omotima albuma...


Pored dobro poznatih Pekinske Patke, KBO!, GBB, Saht, Urgh!, Trula kOalicija, Zvoncekova Biljeznica, i Atheist Rap - u knjizi su po azbucnom redu zastupljeni i tekstovi manje poznatih ali jako, jako kvalitetnih bendova kao sto su: 2 Minuta Mrznje, Agitator, Alan Ford, Acroholia, Dementia Praecox, DMT, Incest, Johanbeen,Komplikatori, Napred u Proslost, Totalni Promasaj, Hocu? Necu!, Unutrasnji Bunt, itd. (naravno - navodim samo neke, meni drage bendove).


Knjiga "Tragovima Panka 1977-1997" se pojavila 1998. godine, bas u vreme koje se moze nazvati vrhuncem srbijanske DIY underground pank scene. Knjiga je izasla u skromnom ali pristojnom pakovanju. Bila je velikog formata, u crno-beloj tehnici u mekom ali solidnom povezum. Moj primerak je jos uvek kao nov i nema ni trunke ostecenja na njemu iako je prosao mnoge ruke.Novije, drugo izdanje se pojavilo pet godina kasnije. Format je manji (A5) ali je knjiga malo bogatije opremljena - vise je fotografija, korice su u boji... Na zalost, povez je losije uradjen tako da se knjiga jako lako raspada. Ipak, ovo je dopunjeno izdanje!


Pored pesama priredjivac nam donosi i pregled fanzinaske scene u Srbiji od kraja sedamdesetih do kraja devedesetih pod nazivom SLOBODA GOVORA. Takodje je i tiraz malo veci tako da se moze ocekivati veca zastupljenodt ove knjige po policama srbijanskih pankera...


Preporucujem ovu knjigu iz sveg srca! Takodje, pozivam priredjivaca da nastavi sa radom i da nas sve obraduje novim knjigama o srpskom pank podzemlju...



-------------------



Neki od tekstova iz knjige:





POLICIJSKA DRZAVA


Zalis se na nedostatak slobode

Na lazi, zidove, na spijune

Ali policijska drzava nije napolju

pravi tiranin je u tvojoj glavii

dok ne srusis zidove unutra nece doci do promene spolja


ACROHOLIA

(Beogradski grindcore bend sa pocetka-sredine devedesetih)



-----------------------------


ILUZIJE


Iluzije krvare nema vise heroja

ostao si sam ostao si sukobljen

sa samim sobom ne misli na sutra

nema iluzija zivi za danas nema iluzija

one su nestale one krvare


PROCES

(Suboticki hardkor bend sa pocetka devedesetih)


----------------------------


DANAS I SUTRA


Pritisci sa svih strana

Meso se kida, kosti pucaju

Oci cure iz duplje telo se raspada

Ali mi nemozete unistiti duh

Duh je zdrav snazan i odnece

Pobedu! Pobedu! Pobedu!


UNUTRASNJI BUNT

(Kovinski anarho pank bend sa sredine devedesetih)



------------------------------



KRUG


Vec je pet i novi dan

Nikad lep i nikad prav

Sivilo me u obruce prima

Na nebu mnogo olova ima

Ko je covek - znas li to?

A ko je robot - znas si to?

Moja putanja je obican krug

Po njemu hodam hiljaditi put.


Gde je duga?

Kde je kapija?

Koja vodi napolje iz kruga

Gde sam ja, gde sam ja?



PEKINSKA PATKA (Novi Sad)



---------------------------




INAT


Za ideju pravu da se boris nije sramota

pokazi da si dostojan svoga zivota

Pici napred makar i glavom kroz zid

ideja tvojih nikadne sme da te bude stid

Moras da odlucis sam

da l' se povlacis il' nastavljas da l' gubis il' dobijas

moras da odlucis sam

Nemoj biti covek do polane daj da od tebe prave vola

nije zabranjeno verovati

nije zabranjeno misliti

Ti moras... pobediti



TOTALNI PROMASAJ

(Kraljevacki trashcore bend da sredine devedesetih)


------------------------






PS


Jedan od podnaslova u knjizi (poglavlje pokriva hiperprodukciju fanzina u periodu 1997-1999) je POKVARENA OMLADINA. A "Pokvarena Omladina" je naziv jednog kovacickog pank fanzina koji je izlazio u to vreme.






_______



KNJIGU MOZETE NARUCITI PREKO OVE ADRESE:




Sunday, January 28, 2007

SVETISLAV BASARA




Dobitnik NIN-ove nagrade kritike za najbolji roman 2006. godine je Svetislav Basara za knjigu "Uspon i Pad Parkinsonove Bolesti" u izdanju Grafickog ataljea "Dereta" iz Beograda.


Svetislav Basara je rodjen 21. Decembra 1953. u Bajinoj Basti.
Autor je vise od dvadeset knjiga (romani, zbirke eseja, zbirke kratkih prica).


Dobitnik je mnogih literarnih nagrada. Najbitnija od njih je NIN-ova za najbolju knjigu minule godine.


Njegova knjiga "Fama o Biciklistima" spada u najbolje knjige napisane u Srbiji devedesetih godina.

U nasoj opstinskoj biblioteci u Kovacici mozete naci skoro sve knjige Svetislava Basare. Preporucujemo svaku:

"Looney Tunes"

"Fama o Biciklistima"

"Na Gralovom Tragu"

"Mongolski Bedeker

"Price u Nestajanju"

"Ukleta Zamlja"

"Kinesko Pismo"

"Peking By Night"



...





Slede delovi intervjua sa Svetislavom Basarom preuzeti iz dnevnog lista "Politika" :




Radnja romana je smestena u Rusiju jer je "... Rusija jedna fantazmagoricna zemlja, sto bi Sioran rekao "... Rusija nije drzava, vec je jedna posebna civilizacija". Vremenski radnja je smestena jedan buran period, kraj 19. veka i pocetak dvadesetog. Roman medjutim govori o univerzalnom problemu, o svetski rasprostranjenoj bolesti,a naravno posto smo mi deo sveta, upkos nastojanjima nasih politickih elita da to ne budemo, prica se odnosi i na Srbiju."




"Zapravo sve ideologije su apostrofirane u knjizi kao bolest, ali naglaseno komuzicam i fasizam. Sve polazi od one tacke kada ideje ponestaju i umesto njih nastaju idologije, kao projekcije buducnosti. Realno se vise ne poima kako jeste, vec onako kako bi po necijem misljenju trebalo da bude. To je bolesno stanje duha, i ideologije su glavni junaci ovog romana".




"... iznenadilo me da se u hriscanskoj tradiciji na bolest uopste ne gleda negativno. U modernom dobu na bolest je katastrofa, tragedija, apsolutno zlo. U hriscanstvu se bolest smatra korektivom, mogucnoscu da se covek procisti kroz nju, da spozna samog sebe i okolni svet..."
"Racionalizam je takodje jedna ideologija. Nazivaju ga pravcem u filozofiji, a ja bi ga nazvao ideologijom. Dakle, to je redukcija sveta na onu meru koju mozemo pojmiti nasim ogranicenim razumom. Svet je beskrajno mnogo vise od toga, i zapravo primena racionalizma u politici i kulturi pojacava se apsurdnost sveta"




"... Dovesti samog sebe na ivicu ili biti doveden na ivicu, svejedno, mada smo cesce nau takvo stanje dovedeni spolja nego sto samo sebe dovodimo. Taj polozaj daje priliku da sve energije i sve sposobnosti coveka dodju do izrazaja, i da se donese nekakva sudbonosna odluka..."*







*Delovi intervjua sa Svetislavom Basarom preuzeti iz dnevnog lista "Politika" (28.1.2007.)

Tuesday, January 09, 2007

AUTOSTOPERSKI VODIC KROZ GALAKSIJU




Juce sam posetio biblioteku.
Moram priznati da sam jedva docekao da prodju praznici i da udjem u taj blazeni period oporavka od svih tih napornih bahanalija koje traju vise od dve nedelje.Na svu srecu svi zivi citaoci u Kovacici su pre kraja godine vratili sve knjige koje su uzeli, tako da je biblioteka krcata!Jedna od njih koja je (nekim cudom) slobodna je i "Autostoperski Vodic Kroz Galaksiju" knjiga Daglasa Adamsa. Mozete je naci u odeljku gde stoje i ostale SF/Fantasy knjige.

Knjiga je veoma poznata u svetu pa ste verovatno vec zasigurno culi za nju. Ako nista drugo 2005. je snimljen i holivudski film po motivima iz prve knjige. Sastavljen od pet povezanih knjiga koje su objavljene u periodu od 1978 do 1992. "Autostoperski Vodic Kroz Galaksiju" spada u zanr naucno fantasticna komedija. Radnja prati stvaranje Vodica kroz galaksiju (dakle, imamo knjigu koja se bavi stvaranjem knjige) i pocinje danom unistenja planete Zemlje i izmestanjem glavnog junaka (Artur Dent) u cudesan svet vremensko-prostornog kontinuuma koji mu se otkriva dimenziju po dimenziju. Od fabrike za pravljenje planeta do hotela na kraju univerzuma. "Autostoperski Vodic Kroz Galaksiju" je jedna od onih knjiga koje su u svakom smislu OGROMNE. Kao sto je to na primer "Biblija" ili "Putovanje Na Kraj Noci". To su knjige koje su velike, masivne i imaju zaista puno strana. To su knjige koje vam predstavljaju neke od mogucih odgovora na tzv. zivotna pitanja. To su knjige koje isto tako postavljaju nova pitanja koja vam nikada nisu padala na pamet. Vodic je knjiga koja se bavi mnogim temama i svaka je predstavljena na nacin koji je u isto vreme i nauka i filozofija, i provokacija i sprdnja. U stvari, objasnjenja su istodobna pitanjima. Jer, na pitanje "Koliko je velik univerzum?" nema direktnog i previse produhovljenog odgovora do "Velik!"

"Autostoperski Vodic Kroz Galaksiju" je knjiga koju kada otkrijemo, vise ne pustamo da nam izadje iz vida. To je knjiga kojoj se besomucno vracamo i koja nas uvek i iznova inspirise da se stvarima smejemo i onda kada mislimo da su tragicne. Jer ako se pomirimo sa cinjenicom da nista nema nikakvog smisla i da se nista ne moze do kraja objasniti i da nema nikakve sanse da shvatimo sta se u opste oko nas desava - onda je najpametnije zavaliti se udobno i uzivati u voznji. Kao sto to kaze junak u Vodicu, Slartibartfast: "Radije cu biti srecan nego u pravu."

Posto mislim da postoji samo jedan primerak ove knjige u nasoj biblioteci, pozurite po nju!





Vise o knjizi na:

http://en.wikipedia.org/wiki/The_Hitchhiker%27s_Guide_to_the_Galaxy#Books

Sunday, January 07, 2007

NEKADASNJA MESTA ZA IZLAZAK






QUEEN

Ili CITY, ili THE END. Ovo je bio jedan od najstarijih kafica. Cini mi se da je radio (i bio najposeceniji) negde krajem osamdesetih. Tada se zvao QUEEN i u njemu su obitavali lokalni pankeri (ako se secate na sanku je bio logo kafica ispisan u nekom thrash fazonu). Ja sam tu izlazio otpocetka devedesetih kada se kafic vec zvao CITY i kada je gazda bio izvesni Jogi. Tada je tu ponajvise obitavala tzv. HB ekipa. Slusala se ona malo bolja ex-YU muzika (Riblja Corba i Azra ponajvise) i sluzila su se kuvana jaja. Generalno, lokal je bio poprilicno siromasan ali se meni licno jako dopadalo tamo izlaziti. Kasnije je lokal bukvalno procvetao kada je otvoren THE END koji je tu postojao do kraja. THE END je bio legendarno mesto za izlazak. Gazde su bile odlicne i zabava je uvek bila na nivou. Bilo je to zaista mesto za Hard Core klosare i tamo nije zalazio niko ko je znao za bolje! Pice je bilo jeftino i moglo se piti do jutra pa preko dana sve do popodne iduceg dana... Najbolje doba je bilo oko 1998 godine kada su ovde bili odlicni i legendarni provodi. Nakon bombardovanja je kafic bankrotirao. Nakon THE END-a vise nije bilo kafica u ovom lokalu. To jest - jedno vreme su tu ribolovci imali klub. Svejedno, taj lokal tesko da ima sanse za izdavanje.


OUTER SPACE

Postojao je vrlo kratko vreme, ali je zato ostavio traga! Ja se bas i ne secam kako i zasto je kafic otvoren, ali se secam da je bilo u planu da to bude neka vrsta 'Sega' igraonice i techno-rave kluba...  Sustina je u tome sto je lokal bio izuzetno mali, ali je bio odlicno sredjen pa je moglo uci dosta ljudi! U glavnom smo uvek ocekivali da se komsije pobune i dovedu policiju da zatvori kafic - pola ljudi je uvek moralo piti napolju,jer unutra nije bilo mesta! Jednog dana sam dosao, kad ono - unutra policajci! Taman sam pomislio da je sve gotovo - ispade da ljudi ostadose da sede, piju svoje pice i nista...  Outer Space je ipak kasnije morao biti zatvoren, komsiluk se svakodnevno zalio na buku ispred kafica (gde je uvek stajala gomila ljudi) pa im je neko jednog dana izasao u susret. Sve u svemu mislim da je sve trajalo od proleca do zime! Bilo je to predivno mesto za izlazak. Odlicna muzika i jos bolje drustvo.


AS

Dakle, jedna zaista tuzna prica. Jedan od pristojnijih lokala u nasem mestu. Imao je posebnu prostoriju za bilijar i tu smo par puta dolazili posle skole tamo negde pri kraju osnovne (cca 1991). Prednost je bila u tome da se moglo komotno igrati bez da ti smetaju zidovi ili ljudi koji tu sede ili setaju. Ja ne znam zasto i kako je kafana propala ali je na ovoj lokaciji propao svaki buduci poduhvat, pa...


SANTANA

Ovaj lokal je izuzetno kratko radio. Pre SANTANE je tu bila kafana AS. Posle nje su se gazde cesto menjale ali je svaki pokusaj ozivljavanja lokala propao. Kada se 'Santana' otvorila bila je prica da je to iskljucivo heavy metal klub. Ja sam tada bio suvise mlad (1992-1993) da tamo odem ali se secam da je super zvucalo da u Kovacici postoji ekskuzivno 'metal' mesto!



DzBS

Nakon dugog perioda kada je ovaj lokal bio prazan, otvorio se novi kafic u njemu i vrlo je kratko radio. Bilo je to negde 2001 ili 2002 ako se ne varam i mislim da je radio totalno na crno. Secam se da nije bilo ni WC-a vec se moralo ici negde van. Cak, mislim da je jedan deo lokala bio poplavljen. Raspad totalni, ali raspad na koji su lokalni ljudi navikli. He, he.. Bilo je i goreg. Svejedno, kafic je bio 100% turbo folk i ja u njega nisam zalazio.


CRVENI BAR

U okviru Hotela. Zvanicno - jedini nocni klub u Kovacici! Kao, ovo mesto je jedino moglo raditi preko cele noci... Bezveze, zato sto takva ogranicenja nikada nisu ni postojala! U glavnom, ovo je bilo super mesto za izlazak zato sto je imalo samo dva stola i sank! Mislim da su sluzili i hranu! Lokal nikada nije imao stalne musterije i ja sam ovde dolazio samo kada nisam znao sta cu sa sobom... Sve je unutra bilo u crvenoj boji. Lokal je bio spojen sa hotelom. Moja ekipa je dosta dugo obitavala u hotelu - ispod onih stepenica. Nista nismo narucivali niti nas je iko dirao. Beda totalna. Dan danas mi nije jasno sta smo tamo trazili... Sve u svemu - Crveni Bar je bio pristojno mesto za izlazak.


HOMER

Jedina pivnica u Kovacici! Jako je kratko radila! Ipak, mesto je bilo odlicno. Jos je bila bolja sama ideja otvaranja pivnice! Na zalost, ljudi nisu ispali onolike pivopije kao sto je gazda ocekivao. Pilo se dosta ali ne dovoljno da kafana zazivi! Tu sam izlazio skoro od pocetka do kraja postojanja pivnice. Odlicna, iskljucivo hard rock muzika. Mali, ali dobar izbor tocenog piva. Pristojne cene. Odlicno drustvo! Lokal je bio jako, jako mali pa veoma cesto nije bilo mesta u lokalu pa su ljudi stajali napolju (tek kasnije je otvorena basta) kao pored prodavnice! Kako i zasto je ovo mesto propalo je stvarno psebna tema jer u nasem mestu najbolje ideje precesto propadaju, dok one najgore najcesce ispadaju najisplativije. Npr. ideja da se 2006. otvori turbo folk lokal.


RADNIK

Odlicna kafana kod starog parka! Slicna "Sangaju". Ovde sam bio samo dva ili tri puta (ne racunam kada je kafana zakupljena za svadbe) i secam se da je lokal bio dosta dobar. Prostran (dve zasebne prostorije) i sa odlicnom bastom! Jedini lokal koji je sluzio girice. Na zalost, kafana je zatvorena negde sredinom devedesetih i vise nije otvarana.


KOREKS

Ili "?". Totalni raspad sa sredine devedesetih. Mislim da se ovaj kafic razvio iz prodavnice. Gazda je valjda imao previse ljudi koji su pili pivo ispred prodavnice, pa sto to ne bi postao kafic?! Mesto je radilo potpuno ilegalno. Secam se da smo jednom dosli u taj "novi kafic koji se otvorio odmah iza gimnazije" pod nazivom "?" i da se u stvari radilo o adaptiranoj garazi! Da, zimi je to bila adaptirana garaza. Tek od proleca je lokal malo bolje izgledao jer je tu bila basta ispod nekog ogromnog oraha. Sve u svemu, ovde sam bio jednom i sedenje u basti pod debelom hladovinom uz toceno pivo nije bilo lose. Iako nije dugo postojao, Koreks je bio i ostao pravi primer zivota u Kovacici devedesetih: zimi odvratno, leti podnosljivo.