Sunday, August 31, 2014

KONCERT: Nikola Vranjković (30.08.2014, Pančevo)

Težak je slučaj pakla kada za celo popodne ne uspevaš da nađeš saputnike (tačnije sapatnike, heh) na koncert Nikole Vranjkovića u Pančevu. Još je bila i subota, polazio sam tek oko ponoći, ali i tako ništa. A verujem da sve ovdašnje fanove Block Outa izuzetno zanima kako je prošao Vranjkovićev raskid sa ostatkom grupe i kako sve to izgleda skoro pa tačno godinu dana nakon razlaza ... Ostalo mi je da na koncert idem sam, ali bar sam mogao da puštam The Raveonettes do daske celo vreme putovanja.

Inače, nastup Nikole Vranjkovića je bio održan u sklopu dvodnevnog Rock and Reggae Festivala. Osim Vranjkovića nastupali su i Reggae Serbia Crew, Couple Up!, Madred, Randy Valentine, Grate, Hype i Sunshine. Kada sam stigao u Dom omladine na sceni su još uvek gruvali Sunshine. Ovaj bend još uvek zvuči odlično, iako je postava sada malo drugačija od one koju pamtimo iz devedesetih. Od novih članova prepoznao sam Zorana Stefanova koji je u Sunshine treći pevač a inače ima svoj - inače fenomenalan - bend Iskaz. Takođe, čuo sam i to da je gitarista u Sunshine nekada bio vođa pank grupe Birtija. Od nastupa grupe Sunshine sam video pesme Misli mene gone, Cocane, 91 preview, Iza horizonta i u sklopu bisa - Gracija od Azre (pojma nemam zašto). Dobri su Sunshine ali ja s drugom namerom dođoh u veliki grad ...

Nikola Vranjković je evo već skoro godinu dana van Block Outa (poslednji nastup sa bendom je imao 1. septembra 2013.) ali je za svoje solo nastupe oko sebe okupio muzičare koji fenomenalno pariraju Miti, Balaću, Radonjiću i Hasečiću. Prvo što upada u oči je prosto genijalan zvuk koji bend ima na bini. Vidi se da je Vranjković radi i kao tonac jer ovde je svaki ton doveden do savršenstva. Osim standardno velikih pedalboardova za dvojicu gitarista, čak su i bubnjevi imali neke efekte koji su davali zaista moćan efekat ukupnom zvuku grupe. Jedino je basista celo vreme imao "clean" zvuk bas gitare.

Izašavši na scenu - nešto pre jedan posle ponoći - i pozdravivši prisutne Nikola sa tokom koncerta nije previše obraćao publici. Samo jednom je - pre pesme Raskorak - progovorio nešto malo o pecanju u okolini Pančeva i činjenici da otud poznaje dosta Pančevaca ... Koncert je počeo sa pesmama tokom kojih je ceo bend - osim klavijaturiste - sedeo: Veži me, Čarobni akord, Zadrži svoj dah i Raskorak. Odmah se dalo primetiti da Vranjković ustvari ima još jedan Block Out. Dakle - ovo je ono od pre. Onako kako je Block Out zvučio sa Vranjkovićem - tako sada zvuči Vranjković solo. Nikola se čak i trudio da one pesme koje je pevao Mita, peva dubljim glasom - baš onako kako peva Mita. Dakle ozbiljnije promene treba da očekujemo u Block Outu bez Vranjkovića ...

Bend ustaje i kreću malo žešće pesme: Sudopera, Bunar želja ne postoji, Težak slučaj pakla (ovde se recimo videla promena u načinu pevanja, jer je ovu u Block Outu pevao Vranjković), Nikad (dve hiljade i kusur godina) i Dan koji nikad nije došao (ako se ne varam, ovde su podešavali gitare na Drop D štim). To je trebalo da bude kraj nastupa jer je već bilo skoro dva posle ponoći, ali se bend vratio na kraći bis da - "Sviraćemo tiše, zbog milicije" - izvede pesmu Najduži je poslednji sat. Na svu sreću, pred kraj koncerta Vranjković je predstavio bend koji sada svira sa njim, to su: bubnjar Vladan Božilović, basista Predrag Milanović, solo gitarista Milan Vučković  i klavijaturista Ivan Zoranović Kiza.

Da zaključim, ovo je bio odličan koncert. Vranjković je potvrdio da je bio ako ne alfa i omega onda bar 80% grupe Block Out - i sve je to sada poneo sa sobom. Ako ostatak njegovog bivšeg benda ne bude izvodio njegove pesme - što čujem da je opcija - ti ljudi su u ogromnom problemu! Priznajem da sam bio jedan od onih koji su bili izuzetno pogođeni prošlogodišnjim raskolom u grupi, jer Block Out jesu bili ono nešto najbolje što savremena srpska rock and roll produkcija nudi (i što je nudila u poslednjih dvadeset godina) i bila bi ogromna šteta da se to rasturi. Ali, srećom, ovim koncertom je potvrđeno da se kroz Vranjkovićev solo bend veliki deo onoga što je Block Out stvarao i predstavljao - ipak nastavlja. Mislim da sada grupa Block Out ima gotovo nemogući zadatak da nadmaši ovo što radi njihov bivši gitarista. Želim im zaista puno sreće sa time ... Trebaće im!

Friday, August 29, 2014

GRRR! PROGRAM: Ozgur Erman i Nastrom (Pančevo, 28. 08. 2014)


Da, juče sam baš imao odličan dan, jedan od onih kojima bih se u mladosti baš ponosio. Bilo je to kao da mi se podsvest otimala za poslednje trenutke slobode, jer, kao što znate, bliži se kraj raspusta i početak još jedne školske godine ... Počelo je tako što sam zapravo prethodnog dana tj. prethodne večeri, čitao vesti o tome kako se Kate Bush - jedna od meni najomiljenijih pevačica - vratila koncertnim nastupima posle 35 godina. Pošto sam veliki fan, podstaknut nadom da će posetiti i naše krajeve, odmah sam krenuo da gledam po internetu neke njene snimke i skidam albume koje nekim čudom nemam u kolekciji (kolekcije singlova, remikse i sl.) i dok sam se okrenuo, shvatio sam da je duboka noć - već skoro jutro. Nije mi se spavalo, pa sam odlučio da pogledam neke filmove. Krenuo sam da dovršim davno započeto gledanje - tj. da odgledam drugi i treci deo - slasher trilogije Hatchet, koja mi je na hardu stajala bukvalno godinama. Odgledah tako oba ta filma i zadremah na sat-dva. Ali budilnik je zvonio vec u sedam da bih već upola osam bio na nogama - trebalo je da registrujem kola (Zastava, 89. godište, bilo je povuci-potegni) pa da onda idem u ambulantu, pa onda u apoteku ... Konačno se vratih nazad kuci oko 10h i odoh u krevet da prespavam ostatak dana. Probudio sam se kasno popodne i bilo je vreme da se ide u Pančevo, u klub Elektrika, na GRRR! program. Na repertoaru Elektrike su ove večeri bili mladi umetnik Ozgur Erman i kovačički bend Nastrom (gde ja sviram gitaru).    

U Pančevu smo bili oko pola sedam, tačno na vreme da odradimo tonsku probu, pa da već posle 7 krene program. Imali smo ovaj put veliku sreću što je iz Kovačice sa nama išao i Vladimir Lenhart (koji sada inače živi u Novom Sadu i tamo ima svoj projekat Lenhart Tapes) koji je radio sa miksetom, podešavao nam zvuk i generalno je sa njim odrađena jedna veoma dobra tonska proba i na kraju je bilo mnogo manje problema i neizvesnosti sa zvukom tokom samog koncerta. Vladimir je osim rada za miksetom i snimao koncert, tako da možda jednog dana nešto bude postavljeno na internet za skidanje ili slušanje. Za gledanje već jeste ...

Saša Rakezić Zograf je bio voditelj ovog programa. Kao što rekoh, počelo oko pola osam uveče i u Elektrici je bio sasvim pristojan broj ljudi, tj. nešto malo više od standardnih dvadesetak. Na početku smo imali priliku da pogledamo prezentaciju radova Ozgura Ermana (preko lap-topa sa projektorom) a uporedo je trajao i kraći razgovor sa autorom (na engleskom). 

Mladi Ozgur Erman (1983) je ilustrator, slikar i autor animacija. Kako kaže, ''U pubertetskim godinama je otkrio svet turskih strip magazina i to je bilo od velikog uticaja na tamnu stranu njegovog bavljenja umetnošću''. Ozgur živi i radi u Istanbulu (Turska) i koliko sam mogao da vidim, najviše radi preko raznih kompjuterskih programa za crtanje i animaciju. Njegovi radovi - animacije i ilustracije - su ponajviše nadrealistički a njegovi likovi dosta liče na one iz crtanih filmova. Kako sam kaže, u Turskoj nema previše prilike da objavljuje svoje radove, jer su magazini i časopisi posvećeni ovoj umetnosti - za razliku od devedesetih kada je kako kaže bilo mnogo bolje - u Turskoj na dosta niskim granama. Pomislio sam, ''Heh, našao si gde ćeš da se jadaš ...''. Sve u svemu, zanimljiva prezentacija Ermanovog stvaralaštva i lep završetak još jedne strip radionice DELIBLATICUM u Deliblatskoj peščari - u paviljonima nekadašnjeg doma pionira Čardak - koja je ugostila pun kombi mladih autora kako iz Srbije tako i iz sveta. Radionica je trajala od utorka do četvrtka i ovaj program je bio njen finiš ...

Posle kraće pauze, usledio je nastup kovačičkog old school industrial, krautrock, doom i sludge benda Nastrom. Ja ne bih o kvalitetu svirke i uspešnosti nkoncerta jer i sam i sam nastupao. Navešću samo da smo izveli sledeće pesme: Disappear In Smoke, Deepest Secret, Sign Out, Night Lust, Deliblato Sandstorm i Cornerghosts; a za kraj i dve obrade: 59 to 1 (Tuxedomoon) i Sold Me (Overdose). Bilo je to nekih 35 minuta svirke kojom je publika u Elektrici - sudeći prema aplauzima i pohvalnim komentarima - bila zadovoljna. 

Posle završetka programa ostali smo u Elektrici još nekih sat vremena da bi nakon toga otišli u kafanu Pod lipom gde su - kao nama za inat - puštali Miroslava Ilića, koji je upravo te večeri nastupao u nedalekoj Crepaji. Ipak, uprkos muzici - bilo je baš lepo društvo za stolom. Osim nas četvorice iz Kovačice, bili su tu još i Đurađ iz benda Transeen i Steeve Phh, za kojeg   znam da je i on nastupao u Elektrici pre nekih mesec dana (pravi neki industrial noise valjda ...). Sve u svemu, prijatan razgovor uz kafu - začudo ovaj put bez ratluka - o industrial projektima Whitehouse i Genocide Organ, o vlaškoj magiji u selima u okolini Bora, kao i o filmu Tilva Roš ...    

Iako je bila tačno ponoć kada smo stigli u grobljanski mračnu, praznu i pustu Kovačicu, nije mi se spavalo i opet sam zaglavio uz Kate Bush i neke filmove do jutra. 

Ali, ovaj put me već oko devet probudiše majstori, taman da se bunovan i nervozan prisetim kako je juče - za razliku od ovog danas - bio odličan dan ... 

Saturday, August 23, 2014

FESTIVAL: FAMNAZ III (Pančevo, 22.08.2014)

Lepo je videti da festival alternativne muzike na jezicima nacionalnih zajednica raste, razvija se i da je evo doživeo svoju treću inkarnaciju. FAMNAZ se kao festival bavi predstavljanjem alternativne autorske produkcije na jezicima nacionalnih zajednica koje žive na području Pančeva. Ovaj festival već treću godinu za redom organizuje i producira Udruženje za razvoj kulture “Elektrika” iz Pančeva, u partnerskoj saradnji sa Domom Omladine Pančevo, a uz finansijsku podršku Grada Pančeva. 

Dosad sam uvek nečim bio sprečen da posetim FAMNAZ (festivalu ne pomaže avgustovski termin, kada su ljudi na letovanjima i putovanjima) i malo je reći da sam juče bio oduševljen onime što sam video. Počevši od solidne organizacije i ispoštovane satnice, preko prijatne atmosfere pančevačkog Doma omladine (hol i dvorište Doma) i lepe posećenosti (ponajviše mladih ljudi) - pa sve do fenomenalnog izbora zastupljenih umetnika na festivalu (strip autori i muzičari - predstavnici kineske, slovačke, rusinske, rumunske i romske zajednice).

Festival je zapravo počeo još popodne, oko 15h, kada je u Klubu Dvorište održana DELIKATESNA TERAPIJA - besplatna degustacija hrane spremljene po tradicionalnim receptima jednog broja etničkih zajednica koje žive na teritoriji grada Pančeva, uz prigodan kulturno-umetnički program (nastupio je Xu Xiao Jun, mladi trgovac sa pančevačkog buvljaka koji se bavi kantautorskim radom). 


Nažalost, nisam prisustvovao ovom delu festivala jer sam sa društvom u Pančevo krenuo tek oko 19h, taman na vreme da stignem da na brzinu pogledam izložbu novosadskog strip crtača i ilustratora Dušana Durmana. Durmanov autorski strip serijal William Henrich od 2010. godine redovno izlazi u omladinskom časopisu za Slovake u Vojvodini Vzlet. U pitanju su strip priče o istraživaču paranormalnog i borcu protiv zlih sila, a u decembru 2011 Vzlet je objavio i njegov mini album pod naslovom William Henrich i izgubljena znanja. Od augusta 2013 niz kratkih autorskih stripova se pojavljuje i u Maku, kulturno-političkom časopisu Rusina u Vojvodini. U februaru 2014 Durman sam izdaje zbirku stripova na engleskom jeziku The lost land of Ian Worman (takođe u okviru serijala o Williamu Henrichu). Tokom svog obrazovanja za umetnički poziv Dušan je pohađao umetničke škole u Novom Sadu i u Košicama u Slovačkoj. Izložba je održana u holu Doma omladine i lepo je predstavila rad mladog crtača.


Već oko 8 uveče je održana projekcija filma “Živan Pravi Pank Festival”. U pitanju je dokumentarac o Živanu Pujiću, tomaševačkom pesniku - DIY organizatoru, koji se već godinama bavi organizacijom pank svirki i festivala i koji se jedno vreme bavio menadžmentom za neke viđanije srpske underground punk bendove. Film Ognjena Glavonića se konkretno bavi Živanovom organizacijom neslavnog (i za sada poslednjeg) festivala Tomaševcu u pohode #6. Tada - 2011. - je uprkos posvećenosti organizatora i odličnom repertoaru bendova (Datum vyroby, Više od milimetra, Madres egoistas, Marienfeld ...) prodato samo 12 karata, što je označilo i potpuni krah kako festivala - tako i ideje o Sveslovenskom punk, HC i ska festivalu u koji je TUP trebalo da preraste. Glavonićev dokumentarac je - uprkos fantastično efektnim crnohumornim momentima - za mene bio izuzetno depresivan, jer je, što bi englezi rekli, bio je 'too close to home'. Naime, ja sam se i sam u ranoj mladosti bavio punk i DIY produkcijom i znam koliko je to na kraju krajeva bilo izuzetno razočaravajuće iskustvo i koliko takve stvari mogu da pokolebaju čoveka i njegovu veru u sopstvene potencijale i u ljude uopšte. Kada se završila projekcija odjurio sam do najbližeg fast fooda da nešto pojedem i nekako skrenem misli sa svega onoga na šta me je ovaj film podsetio (recimo, na činjenicu da je poslednji broj mog punk fanzina prodat u 0 (slovima: nula) primeraka). Razlika između mene i Živana je ipak velika - ja sam te 2002. umeo da shvatim 'koliko je sati' i batalio sam skoro sve čime sam se bavio u toj underground DIY punk produkciji, što Živan još uvek nije i koliko smo u dokkumentarcu mogli da vidimo - sve to je uticalo na to da Živan da proživljava neke zaista veoma teške trenutke - sa sve lečenjem na nekim psihijatrijskim institucijama ... Drago mu je što je FAMNAZ - u čijoj organizaciji Živan učestvuje - ipak daleko uspešnija priča!

Posle klope, vratio sam se do Doma omladine gde su na sceni upravo prašili Datum Vyroby. Ovaj bend iz mesta Barjedov u Slovačkoj je Srbiju prvi put posetio baš na tom na poslednjem TUP festivalu u Tomaševcu a osim toga su iste godine svirali i u mestu Padina u opštini Kovačica. Ovaj speed punk bend postoji od 2003. godine i u međuvremenu su prešli razvojni put od potpunih početnika do vrlo usvirane i energične petočlane postave. Bend čine Lukáš Raďak, Ján Kyjovský, Kamil Jurčišin, Tomáš Stupjanský i Martin Mikula. Svoj melodični i pevljivi zvuk su nam predstavili kroz pesme Svedomie, Laska je ojeb II, Duchaprazdno, Urob čo chceš, Tato spoločnost, Eva, Drak, Beštia, Minulost i Divadlo. Momci su bili u sjajnom raspoloženju i bili su vrlo komunikativni sa publikom. Posle svirke u Pančevu bend ima zakazanu svirku u Subotici na još jednom INSOMNIA festivalu (zajedno sa Harmonijom Haosa, Više od milimetra i Digital Warfare).


Bez previše okolišanja, odmah čim su se pankeri iz Slovačke sklonili svoju opremu sa bine, na red dolaze Crazy Cousins iz Ruskog Krstura. Kako sami kažu za sebe, Crazy Cousins sviraju agro-punk sa minimalnim primesama ska zvuka. Njihovi tekstovi su na rusinskom jeziku i bave se humorističnim obradama situacija iz seoskog i urbanog života. Bend čine Aleksej Makaji, Andrej Simunovic,Dorian Cizmar i Ivan Simunovic. Jednom pesmom su bili zastupljeni na kompilaciji časopisa Vzlet koaj se bavila slovačkim i rusinskim bendovima sa područja Vojvodine. Svirali su autorske pesme Veznji zajdu, Daj palenki i Luzerska i neke obrade od Goblina (Kako bih voleo da si tu), KUD Idijota (Genijalci), Ramones (Blitzkireg Bop) ... Kao i pesme iz poznatih filmova Stand By Me (Stand By Me) i Rizlu imaš (Munje). Osim rusinskih etno motiva u nekim pesmama i gorenavedenih bendova koje obrađuju, melodičnije pesme grupe Crazy Cousins najviše liče na ono što rade domaći bendovi poput Six Packa.

Posle punka, usledio je potpuni obrt u vidu energičnog nastupa grupe Jump In. U pitanju je novi projekat Liviusa Pavlova, gitariste legendarnog banatskog benda Napred u Prošlost. Ovaj projekat kombinuje elemente elektronske muzike i rokenrola, sa tekstovima na srpskom i rumunskom jeziku. Jump In iza sebe ima jedan album - za izdavačku kuću Radioaktivno - pod nazivom Kuda ide ovaj svet?. Ovogodišnji nastup na FAMNAZ festivalu je bio ujedno i njihov prvi javni nastup tj. svetska premijera njihovog  repertoara. Osim Pavlova u autorskom radu benda ravnopravno učestvuju pevačica Ivana Malek i flautiskinja Vesna Pavlov. Muzika grupe Jump In predstavlja slobodni miks electro-industrial, EBM, trance i futurepop muzike a sve to je pod uticajem onog prepoznatljivog senzibiliteta, na koji smo navikli u stvaralaštvu grupe Napred u Prošlost. Sam nastup izgleda tako što Pavlov peva preko unapred pripremljenih matrica, koje pušta sa lap top kompjutera. Prvo je nekoliko pesama izveo sam, da bi mu se ostale dve članice pridružile za drugi deo nastupa. Sve u svemu, mislim da je Jump In imao najjaču podršku pančevačke publike. Bili su svoji na svome i isporučili su veoma dobar i ubedljiv koncert ... 

Nakon Jump In-a, nastala je jednosatna pauza, jer je grupa GIPSY MAFIA feat. BRAĆA BLEKVUTRIĆ iz Zrenjanina kasnila u dolasku. Naime pošto je bio petak i radni dan, neki članovi benda su morali da ostanu na poslu do 22h, da bi tek onda krenuli iz rodnog Zrenjanina u Pančevo. Nažalost, odmah po polasku, negde kod Lukićeva, su im stala kola i morali su da sačekaju dok se ne organizuje drugi prevoz do Pančeva. Organizacija je na svu sreću nekako uspela i bend se nekako pojavio na bini u dvorištu Dama omladine - ali samo da bi odsvirao nekoliko pesama pre nego što je festival - to jest svirka - morao da bude završen, oko 1 posle ponoći. Ovaj bend je počeo kao hip-hop dvojac - Skill & Buddy O.G - pod nazivom Gipsy Mafia, ali se vremenom razvio u ozbiljan rock bend. Za nešto manje od godinu dana funkcionisanja u ovoj postavi, snimili su EP i odsvirali gomilu koncerata u zemlji i regionu. Energični živi nastupi su jedan od najjačih aduta ovog benda, a njihovi tekstovi ''beskompromisno kritikuju nasilje i netoleranciju koji su se zahvaljujući opštem licemerju neprimetno uvukli u srž naše svakodnevnice i mentaliteta''. Pesme kao što su Shut the fuck up i ACAB - Fuck the police najviše liče na crossover HC i rap zvuk koji su u prvoj polovini devedesetih prezentovali Body Count i njihov predvodnik Ice T. Dakle radi se o rap muzici sa teškim gitarskim zvukom (moram na naglasim izuzetno pohvalne komentare na veoma kvalitetne muzičare u bendu, naročito bubnjara). Ono što ovaj bend izdvaja iz gomile jesu odlični i beskompromisni tekstovi, kao i jasan stav protiv fašizma, predrasuda, nasilja i policijskog autoriteta koji zastupaju ovi momci. Njihove studijske snimke možete pronaći ovde. Definitivno vredi pogledati njihov sledeći nastup i sa velikim nadanjima očekivati njihov prvi pravi album!

Ovogodišnji FAMNAZ festival je u potpunosti opravdao i potvrdio sve razloge svog postojanja, jer je osim promocije bogatstva multikulturalnosti naše sredine, svojim muzičkim izborom svim posetiocima doneo mnogo pozitivne energije i efektno srušio sve moguće etničke i kulturološke predrasude koje postoje u Srbiji.

Moram napomenuti i činjenicu da je ulaz na sve programe je bio besplatan, što znači da organizatori sve ovo rade bez ikakve zarade, što svakako treba podržati i u budućnosti.

Dakle, vidimo se dogodine!