Monday, July 15, 2013

Exit festival, Novi Sad, 14. 07. 2013.

Dakle, još jedna godina, još jedno leto, još jedan Exit festival ...

Vidi se da ovaj festival živi punim plucima, ogromna masa posetilaca je došla na tvrdjavu ove godine. Ali, nažalost, bilo je i previše mladih i bezobraznih ljudi koji nikako da dobiju predstavu o tome kako nisu sami na ovom svetu i kako osim njih još neko treba da uživa na festivalu.

Elem, posetio sam poslednji dan festivala (nedelja, 14. 07. 2013) i dobro sam se proveo!


VELIKI PREZIR

Tačno u 20:00 na Main stage izlazi kultni Veliki prezir. Na Petrovaradinskoj tvrdjavi su nastupali vec nekloliko puta a ovogodišnji koncert su počeli pesmom Neobična sumnja. Bend trenutno radi u sledecoj postavi: Boris Mladenović (Jarboli, bio mu je rodjendan na dan koncerta!), Robert Radić (Love Hunters), Robert Telčer (Boye) i naravno - glavni lik u grupi - Vladimir Kolarić. Iako je bilo par meni nepoznatih pesama koje su najverovatnije sa novog EP-ja Svetlost i dim, koji se pojavio ove godine, Veliki prezir su svoj nastup ispunili onim poznatijim pesmama: Moram da znam, Danima, Gubi me sudbina, No no, Ne znam, Promene, Pomozi sebi i, za kraj, Dobro je. Kolaric nije komunicirao sa publikom ali je generalno raspoloženje bilo baš dobro, šteta što je u to vreme publika tek dolazila na tvrdjavu. Cinjenica da su VP završili svirku u pet do 9 i bez bisa, ulila mi je nadu da ce se satnica festivala poštovati i da cu uspeti da posetim sve što sam planirao.












BLOC PARTY

Ova grupa me je oduševila kada se pojavila u okviru one lavine post-punk revival bendova, ali me je na kraju prošle godine njihov četvrti album (Four) ostavio prilično hladnim pa sam pomalo zaboravio na njih. Nastup su počeli prilično nežnom pesmom So Here We Are ali se vec sa prvim taktovima furiozne Hunting for Witches atmosfera zagrejala do usijanja. Pevač i gitarista Kele Okereke je sada bez onih prepoznatljivih kratkih dredova ali je i dalje upečatljiva pojava na bini. Iako prostor ispred Main-a nije bio krcat, oko mene su bili mladi ljudi koji su uglavnom znali tekstove i pesme. Bend nije puno rizikovao i redjali su se sve sami hitovi - Positive Tension, Team A, Octopus, Waiting for the 7.18, Song for Clay, Banquet, One More Chance, Ratchet, This Modern Love, Flux - dakle, sve pevljivo i energično - veoma efektno za jednosatni festivalski nastup. Taman da ih se još više uželimo! Osam godina je prošlo od njihovog debi-albuma i sudeci po oduševljenoj publici, vreme je da nas Bloc Party posete u okviru neke od svojih narednih turneja (mada evo čitam da idu na indefinite hiatus nakon ovih letnjih festivalskih nastupa). Koncert su završili pesmom Helicopter, ne odsviravši svoj najveci hit, meni omiljenu - I Still Remember.











NICK CAVE AND THE BAD SEEDS


Nick Cave bi mogao svake godine da nastupa u Srbiji, toliko je popularan kod nas! A još je i novi član njegovog benda, gitarista George Vjestica, povodom iz Srbije!  Ja ovoliki krkljanac na koncertu u životu nisam doživeo. Iako sam odmah nakon završetka koncerta Bloc Party bio stao ispred bine i strpljivo čekao da počne koncert - zbog kog sam inače i potegao do Novog Sada - masa me je veoma brzo odgurala u četvrti-peti red (jednostavno nemam gabarit da se održim na mestu kada krene gužva da me nosi). Bend nije morao čak ni da se oslanja na hitove, vec je pola koncerta činio repertoar sa novog albuma (izašao ove godine!). Posle setne i depresivne uvodne pesme We No Who U R usledila je isto tako sumorna Jubilee Street koja nam svojim kreščendom u drugom delu pokazuje da su Nick Cave i ekipa (posebno ludi Warren Ellis i divlji Jim Sclavunos) ove večeri spremni za  opasnu i zapaljivu svirku. Prativši nastupe grupe po ovogodišnjim letnjim festivalima, naročito na Glastonberiju, očekivao sam samo formalno i jednosatno odradjivanje posla - kad ono sličan repertoar, ali sa energijom pojačanom na kvadrat! From Her to Eternity, Weeping Song, Tupelo, Mermaids, Deana, People Ain't No Good, Into My Arms, Higgs Boson Blues, The Mercy Seat, Stagger Lee, Push The Sky Away. Posle gromoglasnog aplauza i bučnih poziva da se vrate na binu, bend zlazi na bis da bi nas počastio sa We Real Cool, Red Right Hand i Jack The Ripper.


Iako sam na kraju bio veoma izmožden od stajanja u razularenoj masi, koncert je bio fenomenalan i opet sam imao osecaj da smo svi mi tu veliki srecnici što nas je NIk počastio tako dobrim koncertom i efektnim izborom pesama. Plus, na ovom koncertu, Nick Cave je pevao ali i vrištao, silazio do publike, skakao, igrao - kao da mu je bar dvadesetak godina manje ... Svaka mu čast, zaista!






REPETITOR

Mladi beogradski bend više nije tako mlad. Nastali su 2005 a prvi album (Sve što vidim je prvi put) im se pojavio 2008, kada su od nekih kritičara proglašavani za "next big thing" na srpskoj sceni. Za sve te godine iza sebe, bend je izgradio neku vrstu kultnog statusa i u momentu kada sam ja došao na njihov koncert ispred Fusion bine se zakuvala prilično opaka šutka. Inače ovaj veoma bučni power trio (Boris Vlastelica, Ana-Marija Cupin, Milena Milutinović) je uživo mnogo zanimljiviji nego na albumu. Na koncertu njihova muzika, distorzirane gitare i primalno divlji bubnjevi, kao i predivno jednostavni tekstovi, dobijaju neko novo i dublje značenje. Gledacu da ih ne propustim, kada čujem da imaju neki samostalni koncert ...


DUBIOZA KOLEKTIV

Poslednji koncert koji sam pogledao ove večeri je bio spektakularan nastup bosanske grupe Dubioza kolektiv. Ovaj bend je za proteklih nekoliko godina u Srbiji (kao i o exYU okolini) postao enormno popularan i zaista je ogroman propust organizacije festivala što je bend smešten na Fusion stage koji je bio pretesan da primi i polovinu publike koja je htela da vidi Dubiozu. Da su momci te večeri bili na Main-u imali bi više publike od Bloc Party! Koncert su počeli pesmom One more time, a usledile su pesme: Volio BiH, USA, Tranzicija, Eurosong, Firma Illegal, Marijuana, Valter, Vlast i policija,  Recesija, Kažu, Justice, 99 posto, Brijuni i za kraj Bring The System Down.

Ja sam stajao na terasi nasuprot Fusion stagea ali sam ubrzo morao da sidjem zbog straha da ne padnem ako me neko gurne jer je svuda okolo bilo ljudi koji su igrali, pevali i skakali.  Bend je izašao i na bis i odsvirali su pesme Blam, Kokuz i Balkan funk.

Ovim nastupom se pokazalo da Dubioza kolektiv trenutno spada medju  najvece ex-YU muzičke atrakcije! Mada sudeci po njihovim nastupima širom sveta, jasno je da ova grupa gleda mnogo šire i da ima mnogo vece planove ...



EXIT 2013

Generalno je ove godine bilo zaista previše ljudi na Exitu. Kada se setim da se pričalo da se festival ove godine bori za opstanak, dodje mi na se grohotom nasmejem, i da mi svaka pomisao na dotiranje ovog festivala postane veoma veoma upitna.

Osim toga, ne samo što je ljudi bilo previše vec je vecina mladih apsolutno bezobzirna i bezobrazna. Dakle, kao da su juče iz šume isterani, toliko nemaju osecaj da nisu sami i da osim njih još neko treba da uživa u festivalu!
Zamislite kada neko krene da se probija kroz kracatu masu ljudi a usput komentariše kako "ne može dalje, vidi kolika je gužva!" - dodje ti da poludiš kada to vidiš, kako neko može da bude bazično glup i nedokazan. Ili pak pušači koje apsolutno ne zanima da li ce cigaretom u gužvi nekoga da opeku ili da li u toj masi nekome taj dim možda veoma veoma smeta ... A zamislite tek moju radost kada se usred koncerta, neko seti da mu se baš sad pije pivo i da on sada ide po pivo i pita drugare oko sebe kome još da donese po jedno ... a oko nas nema igla gde da padne! I onda krene njegovo probijanje kroz masu ...

Mada, možda sam ja samo zaista prestar za sve to!

Bilo kako bilo, uživao sam na svirkama ali mnogo toga me je prilično smorilo.

Friday, July 05, 2013

Bjesovi (Tomaševac, 04.07.2013)



TLO Fest
04.07.2013
Toma3evac.



Pošto nisam nameravao da idem na ceo festival, vec samo na Bjesove, u Tomaševac sam stigao tek oko deset uveče, kada su na bini bili Zbogom Brusli. Ovaj bend sam više puta gledao uživo - i znam da nemaju ništa novo - pa nisam išao do bine vec sam se posvetio izviđanju situacije (pozicije šankova, najbolja mesta za stajanje, kupovina pica, nalaženje sa prijateljima ...). Koncertu sam se posvetio oko pola jedanaest, kada su na scenu izašli ...

S.A.R.S.
Mora da je prelepo biti grupa S.A.R.S. ove godine. U opticaju im je vec treći album (free download na sajtu) i komotno više ne moraju da se oslanjaju na onu internet-hit pesmicu Buđav lebac. Ovaj bend tokom minulih godina nisam pratio nimalo i zaista jako malo znam o njima, i u stvari tek sada vidim da je njihova popularnost ogromna. De fakto - S.A.R.S. su bili zvezde večeri na ovom festivalu. Ljudi su naprosto otkidali na njih. Mislim da je poenta u tome što ovaj bend ima pesme koje su lako pamtljive (dosta je jednom je čuti pesmu u prolazu, pa da ceo dan pevaš refren), pevljive (naročito masovno, na koncertima) i, što je najlepše, imaju taj neki pozitivni šmek koji te prosto natera da se osecaš dobro što živiš ovde i što nekako "kapiraš" šta S.A.R.S. predstavlja i želi da kaže. Odličan nastup, iako nisu moja šolja čaja. Uveren sam da su velike stvari pred njima ...


DUBIOZA KOLEKTIV
Muzika je zaista čudo! Pre osam godina su ih na Exit festivalu u Novom Sadu gađali pivskim flašama, a danas i publika u selu Tomaševac zna sve tekstove bosanske grupe Dubioza kolektiv. Mnogobrojni i - što je najlepše - veoma dinamični i aktivni na bini, team Dubioza prosto pleni populističkim ali i oštrim političkim porukama i zapaljivom energijom muzike koju isporučuju. Dub, ska, rege, hardcore, rap, sempleri - sve to čini podlogu za protestne tekstove iz vizure ozlojađene i nakurčene raje (tzv. gubitnika tranzicije) iz cele ex-YU (poruke su im toliko jednostavne i direktne, da se svako sa njima može identifikovati). Iako rade od 2003, ovi ljudi su mnogo stariji nego što sam zamišljao, saradjivali su sa masom ljudi iz sveta muzike (Fun-Da-Mental, Benjamin Zaphaniah) i nastupali su širom planete (zanimljivo je da su pre ovog koncerta u Tomaševcu, nastupali u dalekoj Kolumbiji). Sve u svemu, Dubioza je donela sat vremena furiozne i visokooktananske svirke za ljude uzdignutih pesnica i promuklog grla.




BJESOVI
Dakle, u Tomaševac sam išao najviše zbog Bjesova. Svirali su neki baš čudan repertoar: (ne striktno ovim redom) Sve ce se doznati, Kiša, Ime, Kad mi stane dah, Moj izbor, Cak i da mogu, Bolje ti, ...

Dakle, sa većine albuma bar po jednu pesmu, s tim što su se najviše oslonili na Sve što vidim i sve što znam. Znači, bend se nije odlučio za  festivalski potez - odabrati pesme koje su "udarne", one koje svi znaju - nego se prepustio materijalu sa religijski kontemplativnog i prilično sporog i mračnog albuma koji nije lak za slušanje u festivalskim uslovima (nakon odslušana 3-4 benda i nakon stajanja bar 2-3 sata). Nažalost, koncert je malo kasnio i publike je bilo nešto manje nego za minulih nekoliko bendova, ali su bar ostali oni koji znaju pesme i šta žele od benda).

Najviše me je začudilo to što bend sada ima čak trojicu gitarista. Problem je u tome što ili momci nisu dobro podesili zvuk, ili nema baš neke koristi od tri gitare (video sam neke svrhe samo na pesmi Kiša). Mada ko zna, možda prave nove pesme koje će naći svrhu za ovu vrstu postave. Bilo kako bilo, Bjesovi su odradili solidnu svirku i pokazali su da imaju šta da kažu i kako da prenesu svoju poruku. U skladu sa odabranim pesmama i svojim nastupom, veoma malo su se kretali po bini i jo3 manje su pričali sa publikom (jedini ko se (nešto malo) kretao po bini i pričao između pesama je bio pevač Zoran Marinković). Za razliku od nekih bendova iz njihove generacije, drago mi je što Bjesovi još uvek rade i iskreno se radujem njihovom daljem radu i novim pesmama i albumima.


Nastup Bjesova je trajao nešto manje od sat vremena i posle njih je nastupio još jedan bend za kojeg nažalost nisam imao ni snage ni volje.

Sve u svemu, dobar je bio TLO fest, možda i najbolji dosad!