Saturday, December 26, 2015

KONCERT: Oružjem protivu otmičara (Padina, 26.12.2015)

Na krilima novog singla Progutaj me, kultni zrenjaninski rock bend Oružjem protivu otmičara stigao je juče i u malo banatsko mesto Padinu. Posle svojevrsne implozije minule postave benda - koja se desila negde letos, tačno između TLO Festa i Kulpin Festa - grupa je opet u novom sastavu. Osim Nikole Pavkovića na bas gitari (glavni autor u bendu, već duže vreme jedini originalni član) i Pavleta Kirćanskog na gitari (nekad u bendu Hype!) u bendu su sada pevačica Jovana Popović (veoma mlada, rekao bih srednjoškolka, studentinja, zapravo izgledom tu negde kao Dragana onomad) i bubnjar Nebojša Durmanović (svirao u bendu Alterdeus). Inače, grupa OPO je za dvadeset godina rada izdala pet albuma: Oružjem protivu otmičara (1995), BarbieCue (1996), Komadić koji nedostaje (1998), Maštoplov ‎(2002) i Znaš ko te pozdravio (2007) dok je sada prema rečima Pavkovića, bend više u fazonu da svakih 40-50 dana izdaje po singl tj. video, od čega će se do proleća možda nakupiti dovoljno pesama za album. Počelo je dakle sa pesmama Panika i Ljubi me (tu je pevala Jovana Oljača), pa je onda bila Vrati mi snove i evo sad je red na Progutaj me.

Nastup u Padini je bio održan u hali Hole. Dakle radi se o pravoj hali - ogromnom prostoru sa pravom binom koji je namenjen za velike proslave i veselja poput svadbi, godišnjica i sl. Tako da je tu moglo da dođe i sto ljudi i to bi i dalje izgeldalo praznjikavo. Osim toga, termin je bio veoma loš - ovo je vreme božićnih praznika i dan između dva velika imendana (Jan i Stefan, dva veoma česta muška imena kod Slovaka) što je značilo da će u ove večeri po Padini biti veliki broj žurki i da će ogromna većina ljudi imati preča posla od izlaska na koncert. Valjda zbog manjeg broja ljudi, celo dešavanje je kasnilo, Umesto oko 21h, čak i koncert predgrupe je počeo sa dva sata zakašnjenja - oko 23h. Predgrupa je bio padinski cover bend Arsenovo ogledalo. Osim obrada (EKV, Pink Floyd, Block Out, Darkwood Dub, Azra) - za šta ja lično nisam imao nimalo strpljenja i vreme sam iskoristio da popričam sa dragim mi ljudima iz Padine, koje ne viđam često - bend nas je počastio i jednom svojom pesmom Smutná Ranná Električka, Super im je ova pesma i baš mi je žao kada vidim da ovako nadareni ljudi traće svoj talenat na obrade ...

Konačno, Oružjem protivu otmičara na binu izlaze nešto posle ponoći, Lepo raspoložena četvorka ekspresno kreće u baraž, pucačinu, blok brzih i energičnih pop punk pesama - Vrati mi snove, Panika, Ptica, Samo svoja, TV, Moja soba, Voajer i Lica. Ove pesme, sviraju poput Ramonsa, bez ikakve pauze, uz stalni rafalni ritam, bez prekida, čak prelazeći direktno iz pesme u pesmu. Naravno ni tada ni do kraja svirke nije bilo nikakve priče između pesama. Uzgred, primetio sam koliko je pesma Lica (sa Znaš ko te pozdravio) dobra i koliko je ovaj bend oštećen u smislu da ljudi najbolje znaju pesme sa prva dva albuma (uz onih par obrada, naravno) dok je veliki broj odličnih pesama objavljen i na ostala tri albuma ... Elem, onda idu pesme Nikako ne mogu, Dobra ideja, Super sexy, Udari me, Baš me briga, Budi tu 1000 (svaka čast na ovoj pesmi, jer baš sam razmišljao kako moje omiljene pesme (Tonemo, Amnezija, 1000) nema šanse da sviraju ikada ... Mada Jovana bi morala malo da prilagodi tonalitet i pevanje na ovoj pesmi, jer je ovo ipak balada).

Na pesmi Hodamo na rukama sam se grohotom smejao kod onog lažnog završetka kad sam krenuo da aplaudiram a ono nije bio kraj pesme, Inače znam pesmu, ali eto desi se i meni da se zeznem ... Mada nisam se samo ja izblamirao, pa mi je bilo lakše. Onda idu U koloru, Maštoplov i Na biciklu. Dakle, odjednom masa pesama sa ona tri manje poznata albuma. Meni super, mada ne znam kako je bilo ostalima slušati manje poznate pesme. Poslednju trećinu repertoara je grupa posvetila numerama Pesma o meni, Kućni duhovi, Vidim se, Progutaj me, Izabela, Saša Ajdanov, U mraku, Tik-tak i za kraj nezaobilaznu  Mladiću moj. Dakle, odrađeno za sve pare, bilo je to oko sat i po svirke. Bend se naravno vratio na bis i publiku počastio sa dve pesme, obrade - Help! od The Beatles i Miki, Miki od Slađane Milošević. 

Odličan koncert, baš mi je žao što nije bilo više ljudi. Mada, da je ova svirka održana u originalnom kafiću Hole (poznatiji kao Rupa, za koji ne znam da li više postoji) bio bi mnogo lepši utisak i sa ovim ljudima koji su došli večeras ... Na kraju, Nikola je pomenuo da ima neke šanse da ovamo dođu i na leto, tako da će i svi oni koji su večeras radije sedeli negde za stolom - i pretpostavljam trpali u sebe rusku salatu i špricere - imati šansu da ipak vide ovu sjajnu novu postavu i čuju ove odlične nove pesme kultnnih Zrenjaninaca.

Monday, December 14, 2015

KONCERT: Katma, ЖЕГОР, Testet ölt, Nastrom (Novi Sad, 12. 12. 2015)

Društveni centar u Novom Sadu je nastao kao neka vrsta pionirskog skvoterskog pokreta u Srbiji. Dakle pre nekoliko godina - tačnije, 22. decembra 2011. - grupa entuzijasta je zauzela praznu tj. napuštenu novosadsku kasarnu Vojske Srbije "Arčibald Rajs" sredili su njen enterijer i dvorište i u sledećih nekoliko meseci tamo organizovali mnoge kulturne događaje, koncerte, filmske projekcije i humanitarne akcije. Posle nekog vremena kasarna je vraćena originalnim vlasnicima (koji su je ostavili da evo i dan-danas stoji prazna, da propada neiskorišćena) dok su se aktivisti-skvoteri odande preselili u deo grada koji se zove Kineska četvrt gde su se uselili u omanju zgradu koja je nekad valjda bila neka fabrika, neki magazin ili nešto tome slučno. Posle još nekih pretnji novim iseljenjem, ovaj put u gradu ipak postoji više razumevanja za ovakve poduhvate a izgleda da i sadašnji gradski čelnici imaju neku vrstu inicijative da se napušteni prostori po Novom Sadu daju mladima, nevladinim organizacijama i umetnicima na korišćenje. Dakle delovi grada u kojima su bile propale i napuštene fabrike i poslovne zgrade prepuštaju se na korišćenje kreativcima koji od tih delova grada onda prave zanimljivu destinaciju kako za zabavu i provod - tako i za umetničko stvaralaštvo. Pored Društvenog centra u istom bloku - to je inače Bulevar Despota Stefana br. 5 - su i klubovi Route 66, Fabrika, Klub Quarter, Firchie Think Tank Studio ... od kojih su neka skroz DIY dok su neka opet skroz fensi (dakle, džentrifikacija). Ozbiljan komercijalni potencijal ovakvih inicijativa se da primetiti samim tim da su u tom bloku ubrzo nastala i dva non stop fast fooda za koje mi drugari iz NS kažu da ih do nedavno nije bilo u tom kraju ...

Priča o ovom koncertu datira još od leta kada su bendovi ЖЕГОР, Testet ölt i Nastrom trebali da sviraju zajedno u Temerinu. Nažalost, tada je ЖЕГОР morao da otkaže, pa je pao dogovor da se jednom ova naša zajednička svirka ipak nekako negde mora održati ... Momci iz ЖЕГОРA nisu bili lenji pa su sredili ovaj koncert u novosadskom Društvenom centru, dodavši ovoj trojci i beogradsku Katmu koja je inače ovog decembra bila na maloj oproštajnoj turneji. Uprkos tome što je svirka zakazana za isti dan kad je u istom gradu bio i Koncert godine, pokazalo se da je i tako Društveni centar ove noći bio krcat - ipak se ovde ne radi o istoj publici! Stigavši u DC prošetao sam malo klubom i uvideo kako je dobro organizovan i kako bih pre nekih petnaestak godina - kao mladi anarcho panker - bio toliko oduševljen viđenim da najverovatnije ne bih otišao kući odatle! Dakle Društveni centar je sve ono o čemu sam maštao, kada sam devedesetih po raznim ondašnjim punk fanzinima čitao o skvotovima po zapadnoj Evropi ... Nažalost, sada sa 36, malo drugačije razmišljam i pitao sam se kako li ćemo svirati kada u tom prostoru nema grejanja (bila je ciča zima ali su kasnije ipak upaljena peć - bubnjara), hoćemo li dobiti adekvatnu tonsku probu ovde (prsotor je više-manje betonski, poput podrumskog, zvuk je radio Poda, naš stari znanac sa dva minula Stonerizer Festivala i bilo je OK) i kako li će svi ovi pankeri da prihvate naš industrial zvuk (lepo, pokazalo se kasnije) ... Mi smo u DC stigli oko 20:00 a posle tonskih probi Katme i Nastroma, sam koncert je počeo nešto posle 22:00, ne znam kada se sve završilo, mislim negde oko 2:00. Ulaz se nije naplaćivao, ali se mogla dati donacija na ulazu. A s obzirom da smo mi kao bend dobili i besplatna pića i putne troškove, mislim da su neke pare ipak skupljene ...

Pošto Nastrom jedini svira sa ritam mašinom dogovoreno je da mi probamo poslednji i da nastupimo prvi. Dakle tonska proba i sama svirka su nam se više-manje spojili u jedno i to je značilo da će na prvoj pesmi zvuk biti pomalo neusaglašen. Posle se sve to nekako dovelo u red i po snimcima koje sam video, bio je super zvuk. Svirali smo oko 45 minuta a osim standardnog repertoara sa oba EP izdanja (Cornerghosts, Ruins and Ruins, Valley of Decisions, Escape to Periphery, Deliblato Sandstorm, Sign Out, Deepest Secret, Disappear in Smoke i Sold Me) za kraj nastupa odsvirali smo i još obradu pesme Moon of Hecate od škotske grupe Vom. Na našem nastupu nije bilo toliko ljudi koliko se kasnije sjatilo ispred bine ali nije bilo ni praznjikavo. Sve u svemu, ja sam zadovoljan ovim nastupom ...

Posle nas je svirao temerinski TESTET ÖLT. Ova grupa "kombinuje razne podžanrove underground muzike u jedinstvenu muzičku sliku od experimentalnog roka preko psihodeličnog panka, krautroka i raznih ambijentalnih, "postrok" žanrova". Bend iza sebe ima 2 albuma (Testet ölt iz 2012 i ovogodišnji Wellness) koji se inače mogu besplatno skinuti sa njihovog bandcampa. Nažalost u vreme njihovog nastupa smo nosili i pakovali našu opremu u kola pa sam na kraju video samo poslednje dve-tri pesme (kažu mi da su svirali sedam-osam) i baš sam se radovao koliko je u ovom omanjem i više-manje betonskom prostoru solidan zvuk ispred bine. Dakle, Testet ölt su veoma iskusni muzičari koji daju sve od sebe, teže savršenstvu svog muzičkog izraza i u ovom stadijumu njihove karijere uopšte im nije teško da mu se približe, pri čemu ih i publika odlično prihvata - uprkos tome što sviraju instrumentalnu muziku, koja je samo po sebi često dosta hermetična i manje pristupačna širem krugu čak i one underground publike.

Novosadski ЖЕГОР je "eksperimentalni industrial noise drone projekat sa refleksijom apsolutnog nihilizma u svojim tekstovima, inspirisan samim životom teži to prikazati kroz buku koja tome prilici". Ali, na ovoj svirci je ova četvorka svirala neku vrstu metaliziranog i mračnog crust punka - dakle ni eksperimentalno, ni noise, ni drone. Ne znam šta se desilo sa prvobitnom vizijom, jer se jasno sećam da su imali par YouTube videa na kojima su stvarno bile neke duge eksperimentalne drone pesme ... Bilo kako bilo, nije ni ovo bilo loše, nimalo! A imali su i publiku, ljude koji su znali njihove pesme i tekstove i koji su sa sve ЖЕГОР majicama bili u prvom redu da pevaju sa bendom. Impresivno s obzirom da je ovo bila tek druga svirka ЖЕГОРA. 

Poslednja je nastupila beogradska grupa KATMA. Trojica momaka i jedna devojka iz Katme su "odrasli u kolapsu eks-jugoslovenskog društva, pod sankcijama, ratovima velikim vođama, u atmosferi histeričnog nacionalizma, gledajući kolone izbeglica i živeći pod pritiskom policije što im se svakako odražava u muzici". Dakle radi se o crusty punk i DIY bendu formiranom početkom 2009. godine. Prvobitno melodičniji stil benda se vremenom promenio ka mračnijem, više krast zvuku. Kao što sam već rekao, bila je ovo njihova poslednja svirka. Bend je osim svog brzog i agresivnog crusta koji nikoga u publici nije ostavio ravnodušnim (sklanjao sam naše pojačalo koje je stajalo pored bine i bilo obilmo zaliveno pivom iz publike), za kraj koncerta publici odsvirao i fantastičnu obradu pesme Javna kupatila od grupe Paraf. Sve u svemu, bilo je ovo prelepo veče, provedeno u veoma inspirativnom Društvenom centru i ispunjeno sa skoro četiri sata fantastične i dosta raznolike muzike od industriala do crust punka. Puno sjajnih ljudi, sve sami lepi utisci, šta još čovek može poželeti od subotnjeg večernjeg izlaska u Novi Sad ...

Saturday, December 05, 2015

KONCERT: Električni Orgazam (Pančevo, 04. 12. 2015)


Prvi put sam video Električni Orgazam uživo pre nekih dvadeset godina. Bio sam na njihovom koncertu u Padini (u tadašnjoj omladinskoj sali koja danas ne postoji više, bila je na spratu Doma kulture Mihal Babinka). Bio je to valjda i prvi koncert na koji sam išao sam, tj. sa društvom (nas tri drugara iz osnovne škole, u periodu neposredno pre nego što će nas srednja više-manje razdvojiti). Ne sećam se puno toga sa te svirke, ne znam čak ni da li je bilo puno ili malo ljudi, ali znam da sam u to vreme baš obožavao pesmu Mentalno (tada je bila relativno nova sa kompilacije Seks, droga, nasilje i strah iz 1992) i da smo pre svirke otpadali sa Švabom ispred Doma kulture i pokušavali da kao zapodenemo neki razgovor. Bila je zima ali nije nam se slušala predgrupa (iz nekog razloga mi je ostalo u sećanju da je to bio bend gitariste Zlatka Manojlovića, što je u najmanju ruku bio čudan miks, staviti ga da svira pre Orgazma). Bilo kako bilo, ostalo mi je sve to u lepom tj. romantičnom sećanju, kao jedna od prvih svirki na kojima sam bio, svirka koja je u meni dodatno podstakla ljubav prema koncertima i praćenju rock and roll muzike i domaće rock scene. Takođe, kada se setim tih vremena, ne mogu da ne istaknem činjenicu da su tada svi naši vršnjaci znali za Električni Orgazam i da je tada bilo sasvim normalno da u diskoteci čuješ njihove pesme. Danas je sve ovo umesto mejnstrima - teška alternativa (po gradovima) ili čak underground (po manjim mestima poput našeg) ...

Takođe, još jedna od stvari koje su upadljive je i ta da je danas malo klinaca na ovakvim svirkama. Mislim, ima ih, ali u masi pred binom oni su izuzetak. Kada bih juče pogledao oko sebe, video bih moje vršnjake i ljude tu negde oko mojeg godišta. Ako ne računamo velike festivale, to da klinci koji su prvi srednje (poput nas onomad u zimu 94/95.) ovih dana dođu na rock and roll koncert neke grupe postaje izuzetak a ne i pravilo. Krivo mi je zbog toga, jer ako nama koji smo taj dan bili na poslu od pola osam nije bilo teško da uveče iz Kovačice dođemo na koncert u Pančevo (do kojeg sam zbog užasne magluštine morao da vozim duplo sporije) - u čemu je problem klincima koji ni izdaleka nemaju te brige ...

Ove večeri su Gile, Švaba, Ljuba, Banana i Pače svoj nastup u Pančevu počeli oko 22:20, pesmom Locomotion koju je otpevao Ljuba. Lepa, svima poznata pesma (otvara album obrada Les Chansones Populaires) koja je bendu odlično poslužila da "oseti" zvuk u sali i publiku. Nažalost, nije im bila dovoljna samo jedna pesma i potrajalo je to, dok su konačno postigli poželjnu "radnu temperaturu".  Onda, odmah na početku, sledi lepo iznenađenje, bend svira pesmu Pođimo (koja otvara njihov eksperimentalni i za današnje prilike dosta hermetični album Lišće prekriva Lisabon) pri čemu sam primetio da i Gile i Banana sviraju bez u zadnje vreme sveprisutnih pedalboardova i gitarskih efekata. Kada je krenula treća pesma - Vudu Bluz (otvara album Distorizija), jasno je bilo da nas ove večeri čeka pregled pesama iz cele karijere benda. Jedan od najboljih momenata večeri je bila niljangovska verzija pesme Seks, droga, nasilje i strah. Slušajući je - onako opuštenu, neutegnutu, pomalo razbarušenu, sa lepim deonicama na klavijaturamam i gitarama - pomislio sam da bih rado slušao i neke druge pesme u ovakvom aranžmanu. Ljuba se vraća pred mikrofon za pesmu Vi (sa Paket aranžmana) a onda Gile bez gitare peva Ja ne postojim. Posle ove dve pesme koje su malo probudile i razdrmale publiku usledio je segment sa novijim pesmama - Ti to možeš i Pokaži mi kakav je tvoj grad (sa To što vidiš to i jeste) i Bio sam loš (najnoviji singl, iz novembra ove godine). Bio sam loš je zanimljiva jer Gile peva nekim čudnim galsom, kao falsetom. Posle ovih novih pesama, bend se vraća na sigurne vode Distorzije -  sviraju Lui Lui pa Kapetan Esid pa Ša la la.

Publika je ponovo oživela i Banani puca žica na gitari. Bio je to sticaj dobrih okolnosti, jer mu je roudi doneo drugu gitaru, neki Fender koji je zvučio milion puta bolje pa je i ceo bend odjednom zvučio superiornije. Slede pesme Da si tako jaka (sa Zašto da ne!, a Banana nije pevao onaj drugi vokal) i Bejbe, ti nisi tu. Onda ide deo sa albuma Letim, sanjam, dišem - Igra Rok' En' Rol cela Jugoslavija i Hajde, bejbe, daj da vidim sad. nakon ovih ide jedna od novijih pesama koja je koliko-toliko ušla pod kožu fanovima - Nemaš nikom ništa da daš koju peva Ljuba. Ipak, za pesmu sa istog albuma - dužu, psihodeličnu Bliži suncu - ipak morali da pre nje odsviraju svoj veliki hit, pesmu Ja sam težak kao konj. Zvanični deo koncerta su priveli kraju hit pesmama Spojimo se sad, Kako bubanj kaže, Konobar, Krokodili dolaze i Nebo. Na bis se vraćaju samouvereno, sa zapaljenim cigaretama i novijom Ljubinom pesmom Kde god da odem. Onda ide Debela devojka i po želji publike, za sam kraj Zlatni papagaj.

Električni Orgazam sledeći put možete pogledati u Beogradu, 26. decembra 2015.