Tuesday, September 18, 2007

IN MEMORIAM: Pavel Cicka


IN MEMORIAM: PAVEL CICKA
1976 - 2007


Nesrećnim slučajem, 29. Jula 2007. godine, ovaj svet je napustio Pavel Cicka, umetnik iz Kovačice, jedna od ključnih ličnosti u nastanku i razvoju ovdašnje underground scene.

Pavelova aktivnost na polju underground DIY umetnosti počinje oko 1994. godine kada zajedno sa nekoliko drugara (pre svega Stevanom Lenhartom) započinje rad na fanzinu HORRIBLE DREAM. Bilo je to izuzetno kvalitetno i obimno izdanje posvećeno prevashodno death metal, grind core i noise muzici. Za Horrible Dream se moze reći da je u to vreme spadao među najbolje srpske fanzine.

Drugi broj fanzina izlazi pod novim nazivom BLATKO CRNIĆ. Od drugog broja je na stranicama fanzina akcenat stavljen na malo opskurnije pravce muzike, što je pored ostalog, odražavalo i Pavelovo izlaženje iz okvira tradicionalne gitarske muzike, i to prema noise, industrial, free jazz zvuku.

Pavelova interesovanja se nisu svodila samo na muziku. Njegova velika ljubav je bila i fotografija. Sledeći fanzin koji je uradio bio je PHOTO ZINE u kojem je objavio svoje fotografije. Njegova omiljena tema bila je priroda (flora, fauna, život na selu...).

Treći fanzin koji je Pavel radio zvao se PANZIN. Bio je to art zine u kojem je objavio neku vrstu poezije u kojoj je svaka reč počinjala sa P.

Takođe, Pavel je imao i ogroman uticaj na nastanak i razvoj fanzina POKVARENA OMLADINA. U pitanju je bio punk rock fanzin koji je izlazio u Kovačici, u periodu od 1997. do 2002. godine.

Pored rada na polju fanzina i fotografije, Pavel je bio i jedna od centralnih figura u nastanku i radu muzičkog projekta RANDOM GROUP. Radilo se o izuzetno zanimljivom muzičkom eksperimentu koji se odvijao od sredine do kraja devedesetih u prostorijama lokalne radio stanice. Iza Random Groupa je ostalo nekoliko veoma zanimljivih i od strane kritike odlično ocenjenih izdanja.

U istom periodu, Pavel proširuje muzičko eksperimentisanje i na svoj one man projekat pod nazivom FUDDLE FUNNEL u okviru kojeg se bavio snimanjem noise muzike i obradom zvuka.

Treći muzički projekat u kojem je Pavel uzeo učešće je grupa DUST UNDER THE SKIN koja je u svom kratkom postojanju snimila tri pesme na Slovačkom jeziku. Ovaj bend je negovao spor, težak zvuk sa dva vokala. Dust Under The Skin je odrzao samo jedan koncert i to u Padini 2001 godine.

Uvek zainteresovan za očuvanje lokalnog umetničkog stvaralaštva, Pavel 2001. godine izdaje CD izdanje pod nazivom "KOVAČICA THRU 90’s" koje sadrži snimke svih bitnijih muzičkih grupa koje su delovale u našem mestu od početka do kraja devedesetih.

Pavel se bavio i elektronskim medijima. Lokalna radio stanica (RADIO KOVAČICA) je u svojoj istoriji imala samo dve emisije koje su se bavile alternativnom muzikom (heavy metal, punk rock, noise …), bile su to emisije BRING THE NOISE i VAKUM. U okviru emisije Bring The Noise, koja je išla početkom devedesetih (subotom, pre podne!), puštale su se sve vrste heavy metal muzike. Emisija Vakum, koja je išla krajem devedesetih, je bila mnogo ozbiljnija. U njenom stvaranju učestvovao je veliki broj ljudi a emisija je osim muzike pokrivala i oblasti kao što su književnost, film, lokalna dešavanja… Nakon postepenog osipanja autora emisije, Pavel je imao tu čast da sam radi emisiju sve do njenog ukidanja 2001. godine.

Pored svega nabrojanog, Pavel je bio izuzetan poznavalac i kolekcionar heavy metal, noise i industrial muzike. Bio je odlično upućen u srpsku underground scenu i održavao je kontakte sa velikim brojem ljudi iz Srbije i sveta.

Bio je veoma posvećen prirodnjaštvu, zdravom načinu života, vegetarijanskoj i makrobiotičkoj ishrani. U svojoj bašti je sagradio plastenik koji mu je u velikoj meri ispunjavao slobodno vreme.

Pavel je preminuo mlad, ali mozemo reći da je za to kratko vreme vodio izuzetno bogat i svestran život. Kovačička umetnička scena je sa njegovom smrću izgubila jednog veoma kreativnog aktivistu koji je svojim radom uvek uticao na ljude oko sebe - da se pokrenu, da se nekako izraze, da na bilo koji stvaralački način ostave traga za sobom!

Ostaje još samo da se zahvalim Pavelu za inspiraciju, motivaciju i podršku koju je uvek bezrezervno pružao svakome od nas.

Hvala!

Friday, September 07, 2007

LETO 2007 – Dani Mihala Babinke






Proslava osamdesetog rođendana Mihala Babinke, pesnika iz Padine, održana je u tamošnjem Domu Kulture 24. i 25. Avgusta. Proslava je bila podeljena na dva dana. U petak se održalo poetsko veče sa rezultatima literarnog konkursa, da bi se u subotu održao revijalni deo sa gostima iz Slovačke i sa Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.

Ove godine je organizovan i literarni konkurs. Mladi pesnici su mogli poslati svoje pesme na slobodnu temu i to na Slovačkom ili Srpskom jeziku. Konkurs je bio podeljen na dve kategorije. Jednu kategoriju su činila deca, drugu odrasli. Svoje pesme je poslalo po desetak pesnika u svakoj kategoriji. Dodeljene su po tri nagrade u obe kategorije. Pobednici su imali tu čast da pročitaju svoje pesme pred publikom u dvorištu Doma kulture.

Na žalost, tog dana je organizacija malo zakazala, pa je poetsko veče sa rezultatima konkursa zakazano u 18:00, što je bilo previše rano s'obzirom da je vrućina bila nepodnošljiva. Iz Kovačice za Padinu je krenulo samo nas četvoro (ja, Milla, Stevan i Jaroslava). Čim smo stigli, prvo što mi je palo na pamet je bilo hladno pivo i hladovina parka. Stevan mi je čak predlagao da se na poetskoj večeri pojavim sa flašom piva u ruci, što bi s'obzirom na to da sam i sam poslao jednu moju pesmu na konkurs, izgledalo baš u duhu Čarlsa Bukovskog. Ipak, bilo je previše vruće da bih imao volje za zezanje. Svi smo imali želju da se sve što pre završi... Na svu sreću, sve se završilo za manje od sat vremena i nakon još malo hladnog piva, mogli smo da se vratimo u Kovačicu.

Sledećeg dana je održan revijalni deo proslave. U pozorišnoj sali Doma kulture o Mihalu Babinki su govorili profesori sa katedre za Slovački jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Nakon njih su nastupili gosti iz Slovačke, da bi na kraju bilo održano poetsko veče u čast poezije Mihala Babinke.

Ove godine je postavljen i web sajt koji sadrži mnoge informacije iz života Mihala Babinke. Tu možete naći njegove pesme, novinske priloge, pisma, biografiju, fotografije...


www.michalbabinka.cjb.in

Thursday, September 06, 2007

LETO 2007 - Tomaševcu u Pohode



Ovo leto je bilo prepuno raznih dešavanja u našoj okolini. Prvi koncert koji je izazvao značajnije interesovanje Kovačičana se odigrao u Tomaševcu 11. Augusta. Bio je to punk rock festival pod nazivom TOMAŠEVCU U POHODE. Festival se održao po treći put zaredom. Ja sam imao tu čast da neposredno učestvujem u organizaciji ovogodišnjeg koncerta, tako što sam lepio plakate po Kovačici i Padini.

Na moju veliku žalost, istog dana se održavao i koncert Zrenjaninske death metal grupe ODIUM Kulturnom Centru u Zrenjaninu. Zbog toga je skoro celokupna Kovačička metal omladina zaobisla Tomaševac i zaputila se ka Zrenjaninu.

Na željeznickoj stanici je tog dana bila nezapamćena gužva! Oko petnaestak ljudi iz Kovačice je krenulo za Zrenjanin i Tomaševac. Naravno, šinobus je već bio prepun ljudi koji su krenuli iz Beograda, Pančeva i Debeljače. Na svu sreću, svi ti ljudi su išli za Tomaševac, pa je to malo selo bukvalno procvetalo, tog divnog letnjeg dana.

Sve u svemu, samo ja i Martin smo iz Kovačice došli u Tomaševac. A bilo je i nekoliko ljudi iz Debeljače. Pošto smo imali par sati do početka koncerta, pronašli smo neki dragstor i počeli da pijemo pivo i jedemo najjeftiniju pizzu koju sam ja ikada video (25 dinara za jedno toplo i izuzetno ukusno parče!). Malo kasnije je naišao još jedan poznat lik iz Kovačice tj. Stevan (fanzin BLACK SYRUP i bend PAMBA) tako da nas je na kraju bilo troje Kovačičana...

Koncert je počeo oko 22:30 sa divljim nastupom grupe DRNČ iz Pančeva. Svirali su neku svoju verziju Drunk Punk muzike. Svirali su svoje pesme. Na žalost, jedna od pesama je bila u Heavy Metal fazonu. U stvari, gitarista je svo vreme izgledao kao metalac...

Nakon Drnča, nastupili su KREATIVNI NERED iz Starčeva sa svojom verzijom Punk rocka. Na žalost, ja vam ne mogu preneti svoja osećanja u vezi ovog benda. Važno je da sam se dobro umorio od skakanja...

RADNIČKI KOMBINAT su nas zabavili Oi! Punk makljažom u vidu autorskih pesama nakon kojih su otprašili i svoje viđenje pesama Cock Sparera i 4 Skinsa. Imali su odličnu podršku publike, koja je dobro primila njihove obrade Oi! Legendi...

Da festival ne bi prošao samo kao alkoholisano pank divljanje, organizator ŽIVAN PUJIĆ se pobrinuo da uveliča dogadjaj svojom poezijom. Pre nastupa The Groupa, Živan nas je počastio sa nekoliko svojih pesama, na opšte oduševljenje publike.

Iako nisu bili najpoznatiji i najveći bend te večeri, THE GROUP iz Pančeva su imali najbolju svirku na festivalu! Verovatno zato sto rade dosta dugo (i što ne menjaju repertoar) i zbog činjenice da su svirali obrade prepoznatljivih punk rock numera od Kud Idijota do Psihomodo Popa. Kada svi znaju pesme i kada svi znaju sve tekstove i kada je bend odlično uvežban, uvek se dobije odlična svirka i dobar provod je uvek zagarantovan. The Group su imali najbolji nastup te večeri...

Šta reći za ŠAHT. Zvezde večeri su prošišale kroz svoj dobro poznati repertoar furioznim tempom. Odlične pesme, još bolja uvežbanost, euforičan odnos publike, svaki tekst je otpevan horski. Bend je pokazao da i u Tomaševcu svira na istom nivou kao i u Beogradu...

Festival TOMAŠEVCU U POHODE je posetilo oko stotinjak ljudi. Na žalost, ogromna većina je došla iz drugih gradova. Ja sumnjam da je koncert posetio neko ko je iz Tomaševca. Ipak, svako ko je tog dana posetio Tomaševac mogao je da ponese samo najbolje utiske iz tog malog Banatskog sela. Mir i tišina, cist i uredan park, osvetljene ulice, prijatni ljudi, ...

Nakon svega, bilo je potrebno odvući se nazad do željezničke stanice (koja je od sela udaljena oko 3 kilometra!) i sačekati voz. Na svu sreću, već nakon pola sata čekanja, bili smo u vozu prepunom spavajućih heavy metalaca iz Kovačice. Odmah se krenulo u sredjivanje utisaka sa dve svirke (ja sam još uvek bio mokar od znoja pa nisam morao puno da objašnjavam kako je bilo). Da neki lik iz Debeljače nije ispao iz voza bio bi to kraj jedne izuzetno prijatne avanture...

Sve u svemu, bio je to dan za pamćenje. Ostaje još samo da se zahvalim Živanu na organizaciji sjajnog festivala i da mu poželim još puno, puno godina uspešnog rada na oživljavanju punk rock scene u našim krajevima!

Wednesday, September 05, 2007

U POTRAZI ZA KNJIGOM - Žan Pol Sartr "Bez Izlaza"







"To forget about the others? How utterly absurd! I feel you there, in every pore. Your silence clamors in my ears. You can nail up your mouth, cut your tongue out-- but you can't prevent your being there. Can you stop your thoughts? I hear them ticking away like a clock, tick-tock, tick-tock, and I'm certain you hear mine. It's all very well skulking on your sofa, but you're everywhere, and every sound comes to me soiled because you've intercepted it on its way".




Žan Pol Sartr (Jean-Paul Sartre 1905 - 1980) je najpoznatija figura u filozofiji dvadesetog veka. Iako nije začetnik egzistencijalizma, Sartr je svakako njegov najznacajniji predstavnik. Pored filozofije, bavio se i pisanjem romana i drama, literarnom i dramskom kritikom, kao i politikom i društvenim aktivizmom. Sartr piše svoje najpoznatije delo „Mučnina“ 1938. a 1964. je nominovan za Nobelovu nagradu. Nagradu je odbio da primi.

Njegove drame i romani izražavaju verovanje u činjenicu da su sloboda i prihvatanje lične odgovornosti najveće vrednosti u životu i da se individue moraju oslanjati na svoje lične kreativne sposobnosti, ne na drustvene ili religijske autoritete.

Sartr je verovao da su naše ideje proizvod iskustava iz doživljenih životnih situacija, i da romani i drame koje opisuju takva iskustva imaju istu vrednost kao i filozofski eseji i elaboracije. Prema Sartru spoznavanje sebe nije moguće bez drugih ljudi. Svaki čovek ima potrebu da bude u kontaktu sa drugim ljudima, time on dokazuje svoje postojanje. Sartrova filozofija objedinjuje fenomenalizam Edmunda Huserla, metafiziku Hegela i Hajdegera, drustvenu teoriju Karla Marksa. Na Sartra su uticaj imale i filozofije Kanta i Niče. Kao i brojna literarna dela, ubrzani razvoj psihologije i naravno burna politička desavanja i ratovi u dvadesetom veku.

Drama „Bez Izlaza“ napisana je u Parizu, Maja 1944. Istog meseca, samo nekoliko dana pre oslobođenja Pariza, drama je i postavljena na pozorisnu scenu. Deceniju kasnije je snimljen i film u režiji Jacqueline Audry. Ova jednočinka je jedan odličan prikaz i metafora Sartrove filozofije.


"Open the door! Open,blast you! I'll endure anything, your red-hot tongs and molten lead, your racks and prongs and garrotes-- all your fiendish gadgets, everything that burns and flays and tears-- I'll put up with any torture you impose. Anything, anything would be better than this agony of mind, this creeping pain that gnaws and fumbles and caresses one and never hurts quite enough".



Dramu u celosti (sa nekim malim didaskalijama) možete skinuti sa sledeće adrese:





Tuesday, September 04, 2007

ZRNCE OVOG PROKLETOG SVETA - Poezija Jaroslave Hrješik






Jaroslava Hrješik (1987) je mlada pesnikinja iz Kovačice. Do sada nigde nije objavljivala. Piše na Srpskom i Slovačkom jeziku. Ovo su četiri njene pesme iz Februara 2007. godine.





ŽIVOT JE IGRA


Život je igra koju gubimo
A ljubav i mržnju moramo da biramo
Cenu za život moramo da platimo
I sve do kraja da patimo
Dok oči ne zatvorimo
Mi ćemo da se smejemo
Iza masaka da plačemo
I niko neće videti
Niko neće gledati
Da plačemo

Ne plaši se ipak život je igra koju gubimo
Dobrodošao u naše živote
Dobrodošao u cirkus mrtvih lutaka
Dobrodošao u rajski pakao
Gde đavoli nose krila anđela
A lutke anđeoska lica

Crne senke će naša srca obuzeti
I sva sećanja oduzeti
Neće niko znati
Da smo postojali
Ostaće samo blede maske
A naći ćemo ih samo u kasne sate
Biće kasno kad shvate
Koliko životi pate
Dok po zemlji hodaju
I za srećom se nadaju

Ne plaši se ipak život je igra koju gubimo
Dobrodošao u naše živote
Dobrodošao u cirkus mrtvih lutaka
Dobrodošao u rajski pakao
Gde đavoli nose krila anđela
A lutke anđeoska lica


Ruku ti pružamo
Pomoć tražimo
Za naše živote malo vedrine
Da znamo zašto se gine
Da kad umremo da znamo
Koliko vredimo
Da istorija pamti naša dela
I da život nije samo kletva
I uveri nas
I slaži nas
Da kad nestanemo
Na bolje mesto oticićemo
Da će biti sve u redu
Da ti skidaš kletvu

Ne plaši se ipak život je igra koju gubimo
Dobrodošao u naše živote
Dobrodošao u cirkus mrtvih lutaka
Dobrodošao u rajski pakao
Gde đavoli nose krila anđela
A lutke anđeoska lica


Dobrodošao
Dobrodošao anđele mali




XXX


Put je bio dug
Bol je osetila
Neće vise mrak
Neće vise ljubav
Zavarala je trag do njega
A on demon iz pakla

Osvrnula se sa ranama
I zaplovila u beskonačnu pesmu vrana
Da potrazi samu sebe
I da pobegne od sete

Put je bio dug
Bol je osetila
U nadi za samoćom
Tvoje oči je srela

Ne neću da priznam
To nije ljubav
Iako rodio si se iz savršenstva
Neću da priznam naglas

Bez tvog dodira noć nije noć
Bez tvog prisustva moj zivot gubi moć
Ne ne moram naglas da priznam
Da to je ljubav
Samo to ću, ja, da znam



XXX

Da li osecas smrznuti dah
Sveta ovog
Da li znas da crnom olovkom
Sudbina ti se pise
Da li znas da nikad nećes biti srećan
I život ti se zavrsava u trnju
Koje ti probada dušu
Dušu koju si odavno prodao
Samo da bi zrnce radosti I strasti osetio
Zrnce ovog prokletog sveta
Da li ynas da ćes umreti sam
Bez tople ruke na licu tvom
Bey i jedne suze
Jer ih neće biti zbog suse u srcima bližnjih
Jer i oni kao i ti hteli su da osete
Ljubav, koja donosi samoću
Samoću sa kojom sad sediš pred
Ogledalom I pišeš slova sudbine
Jer polako umireš u naručju noćne more


XXX


Svaki pokušaj da te zaboravim
Je jedan promašaj
Svaki pokušaj da nađem drugu ljubav
Je pogrešan put
Svaki pokušaj da se smejem
Je samo još jedan bol
Što visenisi ovde
Što ne vidim više taj osmeh
Taj pohled
Koji su me budli iz tog mračnog sna
I doveli na površinu tela tvog
Tela kojeg se sad sećam samo u snovima
U snovima za kojima žalim svakog jutra
Jer uvek pobegnu prvim
Svitanjem jutarnjeg sunca